Mikrosporija (mikrosporoza)

Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

karanteni. Međutim, mene brine mogućnost zaraze ukućana, naročito kćeri od 7 godina koja se dosta s njime igrala, unatoč našim nastojanjima da je spriječimo. Prala je ruke svaki čas, ali svejedno. Zanima kolika je inkubacija do pojave kožnih promjena (ili na vlasištu) i da li ima načina da to preveniramo - da i nju operem npr. Oronazolom? Što da očekujem od trbuha?
Srdačan pozdrav, Neva

O: Mikrosporija ili mikrosporoza je zarazna kožna bolest koju uzrokuje gljivica Microsporum canis. Bolest se, osim kod mačaka, može prenositi i na ljude i pse. Ovo oboljenje najviše prenose mačke lutalice, a bolest se prenosi kontaktom. Također, smatra se da je moguć prijenos i zrakom.

Pojavi bolesti najčešće pogoduju čimbenici kao što su mlađe životinje, slabiji imunološki sustav, loši zoohigijenski uvjeti života ljubimca, imunosupresija,...

Uzročnik je izrazito otporan na nepovoljne vanjske utjecaje te može na predmetima i okolini preživjeti i više mjeseci.

Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife, a zaražena dlaka predstavlja izvor infekcije.

Klinička slika ovisi o otpornosti napadnuta organizma. Tako, kod ljubimaca s jačom otpornošću, klinička slika je minimalna, odnosno, često i jedva zamjetna. U tim slučajevima, takvi ljubimci su prenosnici bolesti. Kod slabijih jedinki, klinička slika je ozbiljnije prirode te se nerijetko generalizira po cijelom tijelu životinje. Kako uzročnici otpuštaju toksine i enzime, isti štetno djeluju na kožu nosioca te uzrokuju: crvenilo, upalne promjene te ispadanje dlake. Posljedično, na oboljeloj životinji je moguće utvrditi alopeciju (bezdlačna područja) te ljuštenje kože. Naime, na koži se pojavljuju bezdlačni krugovi veličine kovanice, a koža je suha i ljušti se.

Dijagnostika se postavlja pomoću materijala, koji se uzima s promijenjenih dijelova tijela, te determinacijom njegovih karakteristika mikroskopski i makroskopski. Također, koristi se i fluorescentna svjetiljka (Woodova lampa), pod kojom ovaj uzročnik svijetli zeleno.

Liječenje se provodi na način da se suzbija infekcija na ljubimcu te sprječava daljnje širenje uzročnika kontaminiranim materijalom i okolinom. Liječenje se svodi na kupanje ljubimca u šamponu na osnovi mikonazola. Manje zahvaćena područja je moguće tretirati i kremama ili losionima protiv gljivica. Često se u terapiji koriste i antibiotici, kao što je grizeofulvin. Po nestanku kliničkih znakova oboljenja ili negativnom laboratorijskom nalazu, potrebno je provoditi terapiju još minimalno dva tjedna.

Ovaj uzročnik može prijeći i na čovjeka te izazvati crvenilo i iritaciju kože, svrbež i ljuštenje kože. Iz tog razloga, izolirajte svog ljubimca (u zasebnu prostoriju) od ostatka obitelji, kako biste spriječili kontaminaciju i širenje uzročnika na ljude.

U svakom slučaju, savjetujem Vam da se i obratite svom doktoru opće prakse, odnosno, dermatologu koji će Vas moći dalje uputiti, odnosno, odgovoriti Vam na pitanja vezana za zdravlje i sigurnost ljudi.

Korisne informacije o mačjim endoparazitima, o kliničkoj slici te načinu liječenja možete saznati u odgovoru kolegice Ivane Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.