Mikrosporoza

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Oni inficiraju keratinizirane dijelove kože, dlake i nokte. Utvrđene su kod svih vrsta domaćih životinja, a poznate su i u mnogih divljih životinja. Već prema pripadnosti uzročnika pojedinom rodu (Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton) bolest nosi nazive trihofitoza, mikrosporoza ili epidermofitoza. Pojedine vrste borave u tlu (geofilne), a prijelazom na životinju ili na čovjeka mogu uzrokovati kožne infekcije, neke se pojavljuju prije svega u životinja (zoofilne ili animalne), rjeđe u ljudi, a neke se poglavito pojavljuju u čovjeka (antropofilne ili humane), samo ponekad u životinja. U mačke se javlja Microsporum canis. Kao opće pravilo, bolest se češće javlja u mlađih životinja, oslabljenih životinja, odnosno, onih u slaboj kondiciji, kod životinja koje žive u lošim zoohigijenskim uvjetima, te kod imunosupresivnih životinja. Posebno obolijevaju za toplog i vlažnog vremena, u slabijoj ishrani i nečistim uvjetima življenja. Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife. Zaražena dlaka uzrok je infekcije. Spore gljivice M. canis mogu preživjeti i do 2 godine, a u životinji "- prenosiocu mjesecima. Smatra se da je moguć prijenos i zrakom. Klinički znaci bolesti su zapravo odgovor napadnutog organizma mačke. Kod životinja koje dobro podnose invaziju ovih uzročnika upalni je proces minimalan ili nije uopće vidljiv (takve mačke su prenosioci). Kod životinja koje burno reagiraju, može se javiti i tzv. generalizirana dermatofitoza po cijelom tijelu životinje. Dermatofiti produciraju toksine i enzime koji ozljeđuju kožu i koža reagira obrambenim mehanizmima tako što se javlja crvenilo i upala, te ispadanje dlake. Inkubacija bolesti je približno 2-3 tjedna. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) sa manje-više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, a ponekad je prisutno samo nježno ljuštenje kože uz blago ispadanje dlake.

U mačaka je dermatofitoza najčešće uzrokovana gljivicom Microsporum canis, za koju se nekad smatralo da je dio normalne mačje flore. Napada jednako i kratkodlake i dugodlake mačke, a odrasli često ne pokazuju simptome. Mladi mačići imaju kraste i zadebljanja najčešće po koži lica i uški, i nalazimo bezdlačna okrugla jasno lokalizirana mjesta. Microsporum canis može prijeći i na čovjeka, i izaziva crvenilo, svrab, i ljuštenje kože. Posebno je opasna za djecu, tako da bih Vam savjetovala da izolirate mačića u zasebnu prostoriju dok ne ozdravi.

Liječenje, odnosno, suzbijanje se svodi na eliminaciju infekcije kod domaćina, prevenciju širenja infektivnog materijala, te uklanjanje infektivnog materijala već raširenog po okolini. Pretpostavlja se da se šišanjem krzna mačaka uklanjaju inficirane dlake. Ošišana dlaka se ponovno počinje razvijati, i kako razvoju gljivica pogoduje nova mlada dlaka, često se nakon šišanja upalna reakcija naglo pojavi i zna trajati 7 dana. Stoga šišanje nije preporučljivo u svim slučajevima, ali je svakako indicirano kod dugodlakih životinja i bolesti generalizirano raširene po cijelom tijelu. Liječenje se osniva na kupanju u šamponu na osnovi mikonazola. Manje zahvaćena područja ponekad se mogu uspješno liječiti tako da se obriju i lokalno se primjenjuje krema ili losion protiv gljivica (mikonazol ili ketokonazol). Češće, mačka treba i na usta uzimati antibiotike, obično grizeofulvin, i to najmanje jedan mjesec. Mačke se, u pravilu, oporave nakon 2 mjeseca, a važno je upozoriti da mačka može izgledati zdravo i prije nego li je laboratorijska analiza bila negativna. Potrebno je nastaviti terapiju barem još dva tjedna nakon nestanka znakova ili dva tjedna nakon negativne mikrobiološke pretrage na gljivice.