Problemi sa šapom, kihanjem i mijaukanjem

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Prije nego se obratim veterinaru želim da mi Vi napišete svoje mišljenje o navedenom. Unaprijed zahvalan, Damir

O: Oteklina koju opisujete na šapici mogla bi biti kožna cista, apsces ili hematom, a nastala mehaničkim (udarac, ogrebotina, ubod, porezotina,...) ili mikrobiološkim uzročnicima.

Ciste su vrećaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Kožne ciste se razvijaju unutar kože.

Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozlijeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju.

Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Organizam sanira hematom, a vrijeme resorpcije ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No, taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cjelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije.

Kihanje u mačaka: Smatra se kako mačke kao i ljudi kišu iz dva razloga: ili zbog upale sluznice nosa ili zbog prisutnosti stranog tijela u nosnicama. Upala sluznice nastaje kao posljedica kemijske iritacije ili kao nastavak upale donjih dišnih puteva. Najčešći uzroci su oni upalne naravi. Kod infekcija donjih dišnih puteva kihanje je ponekad jedini simptom. Uzročnici mogu biti virusi ili bakterije. Najveći rizik za infekciju je u vrlo mladih i u starijih jedinki. Ovo je iz razloga što imunosni sustav mladih životinja nije u potpunosti razvijen, a starije obično imaju i druge promjene povezane sa starošću koje pogoduju infekcijama. Infekcije bakterijske etiologije najčešće su uzrokovane bakterijama vrste Pasteurella, Bordetella, Streptococcus i Pseudomonas. No, vrlo često infekcije dišnog sustava istovremeno uzrokuju dva ili više mikroorganizama. U mačaka dva najčešća uzročnika kihanja su virusi: calicivirus i rhinotracheitis virus (Herpes-1). Vrlo često je kihanje jedini znak bolesti, no može se javiti i konjunktivitis i blago povišena tjelesna temperatura. Osim navedenih virusa, kihanje uzrokuju i mikroorganizmi Chlamydia psittaci i mycoplasma. Oba mikroorganizma uzrokuju iritaciju nosne sluznice i konjunktivitis.

Od neinfekcionih uzroka kihanju u mačaka treba spomenuti razne proizvode (prašina pijeska za mačke, parfemi, dim cigarete, sredstva za čišćenje, dezodoransi i sl.), zatim alergije (pelud, plijesan), strana tijela (travke, sjemenke). Starije mačke podložnije su promjenama nosne sluznice u vidu polipa, tumora i degenerativnih promjena, no kao i kod stranih tijela, proces je obično lokaliziran na jednoj nosnici. Kihanje i iscjedak se javljaju i uslijed abscesa zuba te je i jedna od pasminskih osobina (mačke plosnate njuške). Iscjedak iz nosa dijeli se prema karakteru na serozan (bistar), mukozan (sluzav, mutan), sa primjesama krvi, krvav (epistaksis); prema lokaciji jednostran ili obostran te prema tijeku na akutan i kroničan. Kako niste naveli da li je Vaša maca cijepljena savjetujem Vam da je svakako cijepite protiv mačjih zaraznih bolesti kada ozdravi.

Mijaukanje - predstavlja vokalni zvuk pomoću kojeg se mačka sporazumijeva s drugim mačakama, pa tako i s nama ljudima. Nama je ponekad vrlo teško razumijeti što nam mačka zapravo želi reći. Postoje 23 različita "zvuka" mijaukanja, pomoću kojih nas na nešto želi upozoriti, nešto zahtjeva, traži, naređuje, prigovara ili se buni, iskazuje strah ili nezadovoljstvo. Mace koje su sretne i zadovoljne vrlo rijetko mijauču, a nerijetko uopće ne ispuštaju nikakav zvuk.

Promjene glasa ili nemogućnost glasanja mogu biti uzrokovane poremećajima na razini glasnica koje stvaraju zvukove u vokalnoj kutiji (larinksu). Dok maca diše, glasnice su razmaknute, a prilikom mijaukanja priljube se jedna uz drugu te prolaskom zraka iz pluća vibriraju i proizvode zvuk. Edem ili neravnine na glasnicama onemogućuju njihovo zbližavanje, što dovodi do promjena u mijaukanju ili mijaukanje potpuno izostaje. Različiti patološki procesi na glasnicama (novotvorevine), te upalni procesi koji se šire sa grkljanja i ždrijela, bolesti štitne žlijezde i neurološki poremećaji, mogu uzrokovati ovakvo stanje. Genetika također igra vrlo bitnu ulogu, pa su tako sijamske mačke poznate kao vrlo glasne.