Kod zdravih mačaka konjuktive su blago ružičaste boje i nisu vidljive, dok kod bolesne mačke konjuktive nateknu, poprime zažareno crvenu boju i postanu lakše vidljive na rubovima oka. S vremenom se javlja prozirni iscjedak koji razvojem bolest postane gušći i poprimi žutu do žuto zelenu boju. Konjuktivitis se može razviti na jednom ili oba oka. Oko zahvaćeno konjuktivitisom je osjetljivo i često zatvoreno.

Kod određenog broja mačaka javljaju se simptomi infekcije gornjih dišnih puteva; otežano disanje, kihanje, šmrcanje, gubitak apetita i povišena temperatura. Kod mladih mačića može doći do razvoja jake fatalne pneumonije (upala pluća).

Klamidija je intacelularni mikroorganizam koji živi unutar živih stanica pa se bolest prenosi između mačaka samo bliskim ili direktnim kontaktom.

Prijelaz infekcije s mačaka na ljude je rijedak, a ako se dogodi i kod ljudi se također javlja konjuktivitis. Klamidija mačaka nije ista klamidija kao ona koja kod ljudi uzrokuje spolno prenosivu klamidiozu. Klamidijoza se uspješno liječi antibioticima.

Od gljivičnih oboljenja koja prelaze s mačaka na ljude najčešća je mikrosporoza uzrokovana gljivicom Microsporum canis. Kod mačaka koje imaju mikrosporozu dolazi do gubitka dlake, najčešće na određenim područjima glave, ali može i na ostatku tijela. Javljaju se mjesta na kojima je došlo do gubitka dlake - dlaka kao da je pokošena, a promijenjeno mjesto je pepeljasto sive boje s crvenim obrubom (tipičan oblik koji ne mora biti kod svake mačke izražen).

Ukoliko primjetite bilo kakve promjene na koži mačke najbolje je odmah kontaktirati veterinara i smanjiti kontakte sa životinjom + dodatno pojačati pranje ruku nakon svakog kontakta. Bolest se dijagnosticira uzimanjem uzorka s promjena na životinji i nasađivanjem kulture za identifikaciju uzročnika. U uvjetima ambulantnog liječenja provodi se dijagnostika pomoću fluorescentnog svjetla Wood-ove lampe. Bolest se uspješno liječi antigljivičnim kremama i šamponima. Kod pojedinih bolesnih mačaka javlja se asimptomatski oblik pri čemu mačka ne pokazuje nikakve znakove bolesti, ali prenosi uzročnika na ljude i druge životinje.

Uzročnik toksoplazmoze je parazit koji se na ljude prenosi putem mačjeg izmeta te nedovoljno kuhanim ili pečenim mesom. Najveći rizik od toksoplazmoze je u prvom tromjesečju trudnoće ili ako je majka inficirana prije trudnoće.U kasnijim fazama trudnoće nije toliko velika opasnost za plod. Infekcija toksoplazmozom može uzrokovati gluhoću, sljepoću, epilepsiju, oštećenje mozga, zastoj u rastu, prerani porod ili pobačaj. Ako mačka ne izlazi van iz kuće, mogućnost da je zaražena gotovo je nikakva, ukoliko ju ne hranite sirovim mesom.

Mačja dlaka sama po sebi nije opasnost za Vaše zdravlje ukoliko je mačka redovito tretirana protiv parazita čiji bi se razvojni stadiji mogli naći na dlaci.