Virusni peritonitis mačaka

Odgovara:
Davorka Balantin, dr.  vet.  med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

O: Virusni peritonitis mačaka (Peritonitis virosa felis) je slabo kontagiozna virusna bolest od koje ne obole sve primljive mačke koje dođu u kontakt s uzročnikom bolesti.

Bolest je sporog tijeka i gotovo je uvijek smrtonosna.  Uzročnik bolesti je koronavirus. To je virus koji sadrži RNA, veličine je 100 nm, osjetljiv je na eter, ali temperatura od -70 stunjeva C ne smanjuje njegovu patogenost.  

Bolest se prenosi na mačiće majčinim mlijekom, intrauterino (još za vrijeme graviditeta dok su mačići u majčinoj utrobi) i preko mokraće. Od virusnog peritonitisa mačaka mogu oboljeti mačke svih dobnih skupina, ali češće obolijevaju mačke u dobi od 3 mjeseca do 3 godine starosti. Češće obolijevaju mačke plemenitih pasmina, naročito sijamske mačke. Mužjaci su primljiviji od ženki.

Inkubacija bolesti (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do manifestacije prvih kliničkih znakova bolesti) traje oko 4 mjeseca. Prvi klinički simptomi su anoreksija (gubitak na težini), depresija i povišena tjelesna temperatura koja je otporna na terapiju antibioticima. Temperatura je konstantno povišena 39,2-41,1 stupanj C i traje sve do uginuća. Javlja se dehidracija, anemija i ikterus (žutica). Životinja reagira bolno na diranje abdomena, javlja se ascites (tekućina u trbušnoj šupljini) zbog kojeg je deformiran trbuh. Disanje je otežano, životinja kašlje, a može i povraćati i imati proljev. Ponekad se promjene javljaju samo na jetri, bubrezima, moždanim ovojnicama, mozgu ili očima, te tada ne nastaje pritonitis niti se skuplja peritonealna tekućina, već simptomi odgovaraju promjenama zahvaćenog organa.

Virusni pritonitis mačaka može trajati 2 tjedna do 2 mjeseca, a najčešće završava letalno za 5 tjedana. FIP je izuzetno teško dijagnosticirati općim kliničkim pregledom jer se mnoge bolesti manifestiraju vrlo sličnim simptomima. Konačna dijagnoza moguća je jedino post mortem ili ponekad biopsijom. Dokaz je jedino moguć metodom PCR, no i u tom slučaju nalaz nije 100% točan. Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze empijem, neoplazije (limfosarkom), kongestivne srčane mane, gravidnost, pretilost, bolesti jetre, peritonitisi druge etiologije, TBC, proširenje mokraćnog mjehura, piometra.

Liječenje se provodi svakodnevnim ispiranjem peritoneuma fiziološkom otopinom sa antibioticima. 

Profilaksa se provodi izolacijom bolesnih mačaka od zdravih i karantenom od 4 mjeseca svih mačaka koje su bile u dodiru sa bolesnom životinjom.   Spominje se jedino cijepivo Primucell (Pfizer) kao na tržištu jedino prisutno. Aplicira se intranazalno, te potiče stanični i lokalni imunitet IgA. Cijepe se zdrave, virusu neizložene mačke stare 16 tjedana i više. Prevenira FIP u 50-75% mačaka koje bi oboljele od FIP-a s vremenom, no potpuno je neučinkovita u mačaka koje su bile izložene virusu. Vakcina bi se trebala upotrijebiti jedino u onih mačića koji su slobodni od virusa.

Vaš bi novi mačak mogao također oboljeti od VMP-a ako bude išao na mjesta na kojima mačak kliconoša mokri jer se smatra da je u prirodi moguće širenje infekcije urinom, te ekstraktima jetre i slezene koje su pune krvi i ascitesom. Većinom obole mačke u čoporu. Ako Vaš budući kućni ljubimac bude samo u stanu, bez mogućnosti izlazaka, neće imati mogućnosti doći u kontakt s uzročnikom bolesti.

Ako želite saznati dodatne informacije o bolesti, preporučam da se obratite Veterinarskom fakultetu, Klinici za zarazne bolesti (tel. 01 23 90 111).