Odgovara:
Danijela Biban, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Imam neku vrstu miša (rekli su mi da se zove gilbear ili gebler nisam sigurna) pre otprilike mesec dana počeo je da se češe po ušima, a zatim i po leđima. Sada na ušima ima kraste beličaste boje koje on pokušava da skine. Pre nedelju dana imao je dijareju, što se tog problema tiče rešen je, ali sam ga navela kao mogući razlog ili posledicu svraba. Čitala sam na vašem sajtu o problemima i mislim da je možda u pitanju šugarac. Da li biste mogli da mi navedete simptome šuge kod glodavca i kod ljudi i kako se leče. A ako nije šugarac šta bi drugo moglo da bude?
Unapred zahvalna,
Milena

O: Najčešći kožni parazit koji se može javiti kod glodavaca (uglavnom kod miševa ili štakora-ljubimaca) su grinje koje se javljaju po krznu (Radfordia ensifera) ili klasični šugarci (Notoedres muris). Ovi paraziti ne mogu živjeti na čovjeku kao domaćinu, ali nije isključeno da ne mogu izazvati kožne iritacije.

Budući se paraziti uglavnom zadržavaju na bezdlačnim područjima,simptomi se najprije javljaju na ušima, njuški i repu, a zatim i po glavi i ''ramenima''. Na ušima i repu se jave bjeličasto-žute naslage koje ponekad nalikuju bradavičastim izraslinama. Manifestiraju se jakim svrbežom i pojavom krastica. Ukoliko se promjene na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe, šire se po ostalim dijelovima tijela. Jaki svrbež djeluje iritantno, kako za životinju, tako i za vlasnika, a konstantnim češanjem stvara se mogućnost stvaranja rana koje mogu postati sekundarno inficirane.


Dijagnoza se postavlja parazitološkom pretragom strugotina kože, a liječi se preparatima na bazi ivermektina ili selamektina.

 

Grinje koje nalazimo kod glodavaca (prvenstveno kod tropskih štakora i kućnih miševa) su ektoparaziti i često mogu izazvati probleme kod ljudi. Životni ciklus ovih grinja je 10-12 dana. Obično izazivaju teže slucajeve kožnih iritacija i dermatitisa. Zahvaćena područja (na kojima su se grinje hranile) obično su otečena i zacrvenjena (karakteristične crvene točkice). Od simptoma je najkarakterističniji svrbež, zbog kojega su česte sekundarne bakterijske infekcije. Za dijagnozu je potrebno uzeti strugotine kože, koje će se pregledati mikroskopskom pretragom. Liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitikom i obično je dugotrajno.

 

Osim ektoparazita, slične promjene mogu izazvati i gljivice. Takvu vrstu bolesti nazivamo dermatofitoze.

 

Kod miševa se najčešće javljaju gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton, a promjene se najčešće manifestiraju pojavom karakterističnih jajolikih područja prekrivenih sivkastim ljuskicama, koje mogu biti obrubljene krasticama. Gljivice se prenose direktnim kontaktom (putem spora sa zaražene životinje na zdravu) ili indirektno (preko kontaminiranih predmeta, ležajeva i sl.). Ponekad je moguć prijenos i putem kliconoša koji nemaju izražene kliničke simptome, ali su nosioci uzročnika. Gljivične infekcije se, uz opisane promjene, često manifestiraju i svrbežom, a ovisno o vrsti gljivica koje su izazvale problem, može doći i do gubitka dlake na zahvaćenom području. Bolest se dijagnosticira uzimanjem uzoraka za mikološku pretragu, a liječi se odgovarajućim antimikoticima.

 

Važno je napomenuti da su gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton potencijalno opasne i za ljude, stoga to imajte na umu kod manipulacije sa Vašim ljubimcem (bitna je redovna higijena ruku).

Kako biste bili sigurni o kojem se točno uzročniku radi kod Vašeg miša, savjetujem Vam da ga odvedete na pregled kod veterinara.