Povratak

Dijafragmatska hernija

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam mačka starog 1,5 g. koji živi u stanu, ali izlazi van. Nije kastriran. Prije 6-7 dana, nakon izbivanja od 24 h, došao je kući bez ikakvih vidljivih znakova ikakvog poremećaja. Nakon hranjenja je ostao u kući, a sutradan smo primjetili da u svojoj posudi za obavljanje nužde pokušava obaviti veliku nuždu i da se strašno napinje, ali izmet ne izlazi van. Nakon nekoliko sati obavio je izrazito proljevastu nuždu. Mokrenje je obavljao normalno. U naredna 24 sata stanje se pogoršalo, postao je bezvoljan, apatičan i izražavao je znakove boli na dodir trbuha. Otišli smo veterinaru, napravljen je RTG koji nije pokazao ništa nenormalno pa je mačak dobio "kontrast" te je sutradan ponovljen RTG. 

Veterinar je dijagnosticirao: "puknuće (ili urođenu manu) ošita, radi kojeg je došlo do povlačenja crijeva prema plućima. Debelo crijevo bilo je puno izmeta. Preporučena je opracija šivanja ošita, koja se može obaviti u Ljubljani jer je potrebno intubiranje. Ne garantira se uspješnost operacije tj. "preživljavanje". Uz pomoć parafinskog ulja, mačak je sutradan napokon obavio normalno pražnjenje (izmet tvrd, bez krvi, bez vidljivih glista, bez dlaka i sl.). Mačak pije i jede (kvalitetniju hranu iz limenke, sirovu puretinu, ali izbjegava brikete koje je prije obožavao. Volio bih ako mi možete dati kakav savjet, tj. iz iskustva potvrditi preporuku ili eventualno predložiti neki drugi pristup liječenju. Isto tako molim Vaše mišljenje da li mačak trpi bolove i hoće li eventualna operacija vratiti mačku kvalitetu života kao i prije bolesti. O uspavljivanju nema govora, osim ako su bolovi koje trpi neizlječivi.
Iskreno zahvaljujem na Vašem odgovoru,
Biserko

O: Veliki mišić koji razdvaja prsni koš i pluća od jetara i ostalih trbušnih organa naziva se ošitom ili dijafragmom. Kako se ošit kontrahira i opušta, povećava odnosno smanjuje volumen prsne šupljine što omogućava zraku da ulazi i izlazi iz pluća. Disanje ovisi u velikoj mjeri o normalnom funkcioniranju dijafragme.

Do pucanja dijafragme može dovesti naglo povećanje tlaka unutar abdomena, a nastalo se stanje naziva hernijom. Ovo povećanje tlaka je obično rezultat tupe traume trbušne šupljine (najčešće udarac automobilom, iako do ove pojave dovode i padovi sa visine te napadi pasa). Urođene mane na dijafragmi rijetki je nalaz (perikardioperitonealna hernija, hernija hiatusa i vrlo rijetko pleuroperitonealna hernija) u mačaka.

Tipovi dijafragmatske hernije su:

Stečena dijafragmatska hernija - predstavlja puknuće kontinuiteta mišića ošita. Nastaje traumom teškim padom ili udarcem u područje trbuha. Kako sadržaj trbušne šupljine biva potisnut prema naprijed, dolazi do puknuća ošita uslijed preopterećenja. Jednom kada je načinjen otvor dijafragme, sadržaj trbušne šupljine ulazi kroz isti u prsnu šupljinu i stvara pritisak na pluća. Mišić ošita tada je onemogućen u normalnoj kontrakciji i proširenju a posljedično je poremećeno i otežano disanje.

Urođena dijafragmatska hernija - slučaj je kada se mačići rađaju sa nekompletnim mišićem ošita. Mišić nije puknut već nije kompletno formiran. Ovo rezultira abnormalnim otvorom ili otvorima na dijafragmi. Navedena hernija nije toliko česta u mačaka ali se dijagnosticira i liječi slično stečenim dijafragmatskim hernijama.

Klinički znakovi koji prate stečenu herniju dijafragme mogu se javiti odmah nakon traume ili biti nezamijećeni i nekoliko tjedana. Također, kod urođene hernije dijafragme, simptomi se mogu javiti u ranom životu ali i u starosti od nekoliko godina. Najčešći simptom je otežano disanje. Stupanj otežanog disanja ovisi o veličini oštećenja a može varirati od neuočljivog do iznimno otežanog uz veliki napor te pomicanje samo trbušnih mišića. U vrlo teškim slučajevima dolazi do promjene normalne ružičaste boje jezika, desni i usana u plavkastu. Ako su sadržaj hernije crijeva ili želudac uočava se povraćanje, nedostatak apetita, a vrlo često i konstipacija. Stanje se može opisati bolnim, naime samo puknuće mišića bolno je, prilikom svakog udisaja i izdisaja pomiče se prsni koš, a time i ošit, zatim, na unutrašnjim organima (želudac, crijeva,..) u prsnoj šupljini se stvara pritisak koji rezultira osjećajem boli, isto prati i plućno tkivo,... Ovo nikako ne znači da razmislite o uspavljivanju, već da u dogovoru sa Vašim veterinarom, a prema nalazima, procijenite što bi bilo najbolje za što brži oporavak Vašeg ljubimca.  

Rizik po zdravlje mačke općenito ovisi o veličini i lokaciji hernije na ošitu. Mala dijafragmatska hernija obično može proći sasvim neopaženo i mačka živi normalnim životom. No, mačke sa opsežnim hernijama ošita mogu simptome razviti vrlo brzo i uginuti ukoliko se ne poduzme primjereno liječenje na vrijeme. Također je vrlo česta pojava da je otvor u početku malen ali se sa vremenom povećava.

Kod bilo koje sumnje na dijafragmatsku herniju, treba hitno potražiti pomoć veterinara. Gotovo trenutno postavljanje dijagnoze omogućava RTG-snimka.

Jedini učinkoviti način liječenja je kirurški zahvat, kojeg bi trebalo izvesti čim se stabilizira zdravstveno stanje mačke, kako bi bez dodatnih rizika mogla podnijeti opću anesteziju. Operativnim zahvatom sanira se nastali otvor na dijafragmi te se vraćaju trbušni organi na njihovo mjesto.

Prema informacijama kojima raspolažem, na Klinici za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu također izvode operacije inhalacionom anestezijom, tako da se slobodno možete obratiti i njima.

Smatra se da do uginuća uslijed operacije ili zbog komplikacija prije i poslije operacije dolazi u oko 20% slučajeva, a uspjeh najviše ovisi o zdravstvenom stanju mačke prije operativnog zahvata (veći je postotak mortaliteta u nestabiliziranih mačaka gdje i sama operacija predstvlja dodatni stres).