P: Imam mačku, ženku od 2 i pol godine. Pred godinu dana bila su joj ispala 3 donja sjekutića, liječila se antibioticima i prošlo je. Sad, ove dane, primjetila sam da joj je upaljeno kod gornjih očnjaka i bili smo vetu, dao joj sinolux koji je pila 7 dana. Išli smo opet na kontrolu pa se stanje malo poboljšalo, ali još nije za sve prošlo pa joj je dao opet sinolux za 5 dana i opet kontrola. Kaže vet da je 50 posto bolje i dao joj je sada pola tabletice i da još mrvicu odlomim od te pola tabl. dnevno stromorgil  jer ima 3.8 kg i to da uzima 4 tb l,znači 8 dana. Još mi je napomenuo da, ako joj ne prođe do tada, da bi radio testove na mačju sidu. Malo sam se uspaničila jer mačka je živahna, dobro jede, jedino joj ja redovno kontroliram usta jer je imala te probleme pa sam zato išla vetu. Malo mi je problem s tim stomorgilom jer ako joj stavim u špricu, pjeni joj se u ustima, a ako ubacim u hranu nisam sigurna da sve pojede jer zna da je nešto unutra, ali ću joj probati ubaciti u neku poslasticu. Maca je sterilizirana, ima mačića od godinu i 2 mjeseca, sterilizirana je kad je mačić imao 4 mjeseca. Malo me muči ako bi imala mačju sidu, čitala sam o tome nije kao kod ljudi itd., ali imam ukupno 3 mačke i sve skupa jedu, svi su zdravi, živahni i lijepi, pogotovo ova mačka koju liječim ima jako lijepu dlaku, i

sve drugo normalno kao do sad. Nadam se da neće morati raditi taj test i šta je to je li vađenje krvi. Ako vadi krv, rade li to rade pod anestezijom? Mene u konačnici zanima što bi bilo da ima mačju sidu, bi li bili zaraženi svo troje s obzirom na to da skupa jedu i ližu se međusobno? Mačka inače nije pretrpjela neki ujed, ne skita se i ne odlazi od kuće, uglavnom sve je normalno i normalno jede. Pri prvom okotu je imala mačića koji je od 6 tjedana u jednom danu teško disao i umro od upale pluća, to se sve brzo odvilo u roku od manje od 24 sata, bilii vetu, ali par sati poslije inekcije je umro. Mačke sve tri jedu Purina hranu za sterilizirane mačke i Whiskas za urinarni trakt jer svo troje su sterilizirani te tu i tamo vrećice mokre hrane, kućnu  hranu niti neće. Nadam se da će vam ove pojedinosti pomoći ako biste mi mogli odgovoriti, puno vam zahvaljujem. Anita

O: Hvala Vam na opširnijem opisu stanja Vaših ljubimaca. S obzirom na navedeno, jasno mi je zašto je Vaš veterinar posumnjao na FIV (feline immunodeficency virus), tj. na mačju sidu.

FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan za vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. Izvan živog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preživljava duže od nekoliko sati u većini okoliša, pa tako ne postoji strah da bi se druge mace mogle zaraziti preko namještaja, posuda za hranjenje, ležajeva, igračaka i sl.

Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene. Primarni način prijenosa su rane prilikom borbe, najčešće u nekastriranih mužjaka. Uobičajen, neagresivni kontakt između mačaka (međusobno lizanje i neagresivna igra), čini se, nije efikasan način prijenosa virusa. Virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka kao i u toku parenja.

Nakon početne infekcije, virus se prenosi do područnih limfnih čvorova, gdje se umnaža u bijelim krvnim stanicama, T-limfocitima. Virus se tada prenosi do svih limfnih čvorova u tijelu, uzrokujući njihovo generalizirano povećanje. Ako limfni čvorovi nisu pretjerano povećani, ovo stanje obično prolazi nezapaženo od strane vlasnika. Kroz neko vrijeme, vjerojatno tjedana ili mjeseci, životinja može razviti povišenu tjelesnu temperaturu i pad bijelih krvnih stanica. Može se razviti i anemija, osobito u kasnijim fazama bolesti. Zaražene mačke mogu se činiti zdravima kroz dugi niz godina.

No, nakon određenog perioda, kako se smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija, počinju se javljati simptomi imunodeficijencije, tada, oni uzročnici (bakterije, gljivice, drugi virusi…) koji u zdravih mačaka ne izazivaju nikakve simptome bolesti, mogu u životinja sa oslabljenim imunološkim sistemom izazvati vrlo teška oboljenja. Ove sekundarne infekcije odgovorne su za većinu kliničkih znakova povezanih sa FIV-om i glavni su uzrok smrti FIV pozitivnih mačaka. Česti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne kronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kronični proljev, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak tjelesne težine. Navedeni simptomi mogu se javiti i pojedinačno. Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.   

Za kontrolu bakterijskih i gljivičnih infekcija koristimo antimikrobnu terapiju, koja je dugotrajna te se mora ponavljati svaki put kad se pojave znakovi bolesti. Često je potrebna potporna terapija koja uključuje infuziju, transfuziju, te visoko kalorične dodatke hrani.

Jednom kada je FIV pozitivna mačka izolirana, teško je odrediti očekivanu dužinu života. Ako se još nisu pojavili znakovi bolesti kao posljedica infekcije FIV-om, kao što je perzistentna povišena tjelesna temperatura ili stalan gubitak tjelesne težine, može se očekivati da će takva mačka poživjeti mjesece, pa čak i godine u dobrom zdravlju.

Sama dijagnostika FIV-a u veterinarskim ambulantama provodi se testiranjem sa SNAP FELV/FIV testom. Ukoliko je test pozitivan, to znači da je mačka zaražena. Za potrebe testiranja potrebno ja maci izvaditi krv. Što se tiče samog zahvata uzimanja krvi ukoliko Vaša maca nije jako plašljiva ili agresivna to je moguće napraviti i bez anesteziranja životinje. No imajte na umu da pritom valja dobro držati macu kako se nebi trznula i nehotice ozljedila. Neodređen test bi trebalo ponoviti kroz 2-3 mjeseca, kako bi se dalo dovoljno vremena da se virus namnoži.

Lijek za FIV ne postoji. S obzirom ma to da životinja ne ugiba zbog FIV-a, nego zbog sekundarnih infekcija zbog pada imuniteta, jedino što Vi kao vlasnik možete napraviti je zaštititi mačku od infektivnih agensa iz okoline, pružiti joj najbolju njegu i skrb, optimalne uvjete života sa što manjom količinom stresa te podizati opću otpornost organizma.