FIV - mačja imunodeficijencija

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Virus FIV ima 5 podtipova koji se razlikuju na osnovi različite raspodjele aminokiselina. FIV nije izlječiva bolest. Iako postoji vakcina, još je uvijek upitna učinkovitost.

FIV je prvo opisan 1986. u koloniji mačaka sa vrlo čestim oportunističkim infekcijama i degenerativnim stanjima. Od tada je identificirana kao endemska bolest u domaćih mačaka diljem svijeta.

Primarni način širenja ovog virusa su duboke ugrizne rane za razliku od FeLV koji se lako širi direktnim kontaktom (kao što je uređivanje (češljanje) i zajedničke posude za hranu i vodu). Među znanstvenicima su podijeljena mišljenja da li se FIV može proširiti i kontaktom. Virus se također prenosi i preko mukoznih površina kao što je sluznica usta, rektuma ili vagine. Mačke koje žive isključivo u stanu imaju manje šanse za obolijevanje ako se osigura da ne dolaze u kontakt s inficiranim mačkama.

FIV napada imunosni sustav mačaka (vrlo slično HIV-u) čime čini mačku prijemljivijom za infekcije i bolesti od kojih inače ne obolijevaju zdrave mačke. FIV inficira mnogo tipova stanica u domaćinu uključujući CD4+i CD8+ T limfocite, B limfocite i makrofage. FIV s vremenom dovodi do slabljenja imunosnog sustava infekcijom i iscrpljenjem T-pomoćnih (CD4+) stanica.

Iako su FIV i HIV lentivirusi, nijedan ne izaziva infekciju u onog drugog domaćina, ljudi ne mogu biti inficirani FIV-om kao niti mačke HIV-om.

Mačke inficirane FIV-om vrlo često bivaju eutanazirane. No svjesni vlasnik koji se trudi suzbijati sekundarne infekcije može napraviti mnogo za kvalitetu života mačke. Tada inficirana mačka može živjeti gotovo normalan život i doživjeti gotovo prosječan životni vijek.

Bolest se pojavljuje u tri oblika: prvi je akutni stadij (1 do 2 mjeseca nakon zaražavanja) u kojem se u nekih mačaka zapaža vrućica, potištenost i generalizirana limfadenopatija a traje danima, tjednima pa čak i mjesecima. Vrlo često prolazi nezapaženo. Drugi je subklinički stadij (4 tjedna do nekoliko mjeseci nakon izloženosti virusu) u kojem simptomi bolesti iščezavaju ili u potpunosti nestaju a može trajati godinama. No, sve mačke ostaju viremične cijelog života. Treći stadij je kronični stadij u kojem mačke konačno podlegnu kroničnim infekcijama zbog supresirane funkcije imunosnog sustava. Obično se infekcije jave na koži i gastrointestinalnom sustavu. Neki od češćih simptoma su: loše stanje krzna, stalna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita. U mačaka se može javiti i stomatitis, periodontitis, gingivitis, rinitis, konjunktivitis, enteritis, gubitak tjelesne težine, anemija, promjene ponašanja, demencija, i dermatitis u kasnijim stadijima infekcije.

FIV se pojavljuje diljem svijeta a varira geografski. Rizični faktori za FIV uključuju: dob, spol, bolesti i vrijeme provedeno van kuće ili stana. Starije mačke podložnije su infekciji. Prosječna dob mačaka zaraženih FIV-om je oko 5 godina u vrijeme dijagnoze. Agresivnije muške mačke koje su sklone skitnji i borbi sa drugim mačkama imaju veću vjerojatnost za infekciju od ženki i onih mužjaka koji nisu skloni uličnim borbama. Bolesne mačke imaju veću vjerojatnost da imaju FIV. FIV se prvenstveno prenosi kroz duboke penetrirajuće ugrizne rane. Mačka majka može prenijeti virus novorođenim mačićima tijekom gestacije, prolaskom kroz porođajni kanal ili tijekom dojenja. Također se može prenijeti transfuzijom zaražene krvi.

Kako većina mačaka ugiba od sekundarnih infekcija, jedinu mjeru koju vlasnik može poduzeti je prevencija sekundarnih infekcija. Treba zaštititi mačku od izlaganja infektivnim česticama (bakterije, paraziti) držeći mačku podalje od ostalih mačaka, u zatvorenom prostoru, cijepiti od ostalih virusnih bolesti. Mnoge oportunističke infekcije koje prate FIV mogu se liječiti antibaterijskim i antigljivičnim lijekovima ali s napretkom FIV-a infekcije postaju teže za liječenje.

Vlasnici bi trebali biti svjesni kako antimikrobni lijekovi mogu biti samo umjereno uspješni i moraju se koristiti konstantno kako bi se spriječile nove infekcije. Većina antivirusnih lijekova nisu učinkoviti protiv FIV-a, iako imunomodulatori kao što je interferon mogu pomoći u ublaživanju simptoma. Mačke u trećem stadiju bolesti mogu imati potrebu intravenoznog nadomještanja tekućina, transfuziju krvi ili visokokalorijsku hranu i nadomjestke prehrani.

Prevencija ove bolesti uključuje: kastraciju mužjaka (manje su agresivni i manje lutaju čime se smanjuje rizik za infekciju), držanje mačaka u zatvorenom preko noći.

FIV pozitivne mačke trebale bi biti u zatvorenom kako bi se spriječilo širenje infekcije na druge mačke u susjedstvu i smanjilo njihovo izlaganje infektivnim agensima koje nose druge životinje. FIV-pozitivne mačke trebale bi biti kastrirane ili sterilizirane, hraniti se visokokvalitetnom i uravnoteženom prehranom. Sirova hrana (sirovo meso i jaja) i nepasterizirani mliječni proizvodi trebali bi se izbjegavati u prehrani jer se povećava rizik infekcije od bakterija i parazita. Bar svakih 6 mjeseci napraviti kompletan pregled (osobita pozornost se postavlja na zdravlje desni, očiju, kože i limfnih čvorova). Težina mačke se mora mjeriti precizno i upisati jer je gubitak tjelesne težine često prvi znak pogoršanja. Kompletna krvna slika, biokemijska analiza krvi i pretraga urina trebala bi se provoditi bar jednom godišnje. Oprez i pomno promatranje zdravlja i ponašanja FIV-pozitivne mačke je još važnije nego u nezaražene mačke. Upozorite svojeg veterinara i na male promjene u zdravlju Vaše mačke što je prije moguće.