Jetrica za mace / Kako mačke vide

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Izbirljive su i biraju hranu na osnovi ukusa, mirisa, teksture i vlažnosti, a ne nešto što će zadovoljiti njihove specifične potrebe za hranjivim tvarima. Osobitost je mačaka da ne mogu pretvoriti provitamin A ili beta-karoten (najčešće se nalazi u biljkama) u vitamin A kao što to može ljudski organizam.

Vitamin A je topljiv u mastima, odnosno uljima. Njegovo je djelovanje uglavnom posljedica vezanja za specifične nuklearne receptore, te tako kasnije utječe na sintezu specifičnih proteina. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za diferencijaciju, te sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta. Stoga, njegovi nedostaci nose razne poremećaje, od noćnog sljepila, dermatoloških problema, te problema s dišnim sustavom. Uz to, značajan učinak vitamina A proizilazi iz njegovih antioksidacijskih svojstava (tako da se veže za slobodne radikale u tijelu). Prirodni izvor vitamina A za mačke je jetra, tako da je ona kao poslastica izvrsna nadopuna komercijalnoj hrani za mačke (konzerve i briketi). No, moram napomenuti kako je ipak potrebno biti umjeren u davanju jetre mački. Vitamin A u suvišku može uzrokovati poremećaje u probavi, na koži, kostima i zglobovima. Iz tog razloga, sasvim je u redu davati jetru kao poslasticu.

2. Prekrasne velike oči mačkama pružaju nevjerojatan periferni vid za otkrivanje predatora i plijena. Površina oka, rožnica, dramatično je ispupčena; time joj je proširen kut gledanja i omogućen ulazak veće količine svjetla u oči. Oči imaju velik broj stanica koje otkrivaju i najmanji pokret, leće koje mogu, po potrebi razlučiti i oštro fokusirati. Oko mačke znatno je osjetljivije na pokrete od našega, u mrežnici oka je više štapića, stanica važnih za otkrivanje pokreta. Značajnija prisutnost štapića pridonosi njihovoj sposobnosti gledanja pri slabom svjetlu. Za razliku od uvriježena mišljenja, u mrklom mraku mačke ne mogu vidjeti ništa bolje od ljudi. Međutim, one mogu vidjeti u samo jednoj šestini svjetla koju bismo mi inače trebali. Kada gledaju svijet, mačke ne mogu izoštriti sliku i ne mogu oštro raspoznavati detalje, zbog velike leće koja sakuplja što je moguće više svjetla. Najspektakularnija modifikacija u oku mačke je tapetum lucidum, sloj reflektirajućih stanica smještenih iza mrežnice. Ove stanice, poput zrcala, ponovno hvataju svjetlo već prošlo kroz mrežnicu kako bi štapićima i čunjićima povećali sposobnost interpretacije podataka. Isturene oči omogućavaju mački širi kut gledanja no što ga mi imamo, a one također imaju bolji periferni vid; oboje je važno životinjama koje su i lovci i lovina. Veličanstven binokularan vid iznimno je pouzdan pri lovljenju plijena. Mačke najvjerojatnije vide u tri dimenzije što je vrlo bitno u procjeni udaljenosti. Čini se kako su mačke neznatno kratovidne, iz razloga što im je vid predviđen za gledanje bližih stvari kao što je lovina. Zjenica se može proširiti na 90% površine oka, omogućujući ulazak maksimalne količine svjetla, ali i bolji vid noću. Zjenica se širi i kada je mačka uplašena.

Većina se stručnjaka slaže da mačke ne raspoznaju boje. Istraživanja su pokazala da čunjići, stanice osjetljive na boju, koje se nalaze na mrežnici oka, raspoznaju plavu i zelenu, ali ne i crvenu boju. Struktura unutarnjih stanica oka prilagođena je za vid životinje koja lovi uglavnom u zoru i sumrak, kada uočavanje boje nije prioritet - zato mačka ne vidi sve boje. U normalnom životu, boje mačkama nisu važne. Pri blagom svjetlu, kao noću, ne raspoznaju boje i nijanse boja, raspoznaju samo crnu, bijelu i sive sjene. Vjeruje se kako mačke razlikuju od niskog do srednjeg spektra svjetlosnih valova, to jest razlikuju spektar ljubičaste, plave, zelene i žute boje. Crvena, narančasta i smeđa boja van su spektra boja koje mačke vide, pa vjerojatno ove boje vide kao sjene sive ili ljubičaste boje. Najoštrije vide plavu i zelenu boju.