Toksoplazmoza - rizik obolijevanja ljudi i prevencija
5.Oct.09. Objavio MARTINA KUZMANIĆ, DR. MED. VET.
Odgovara:
Martina Kuzmanić, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka
P: Imam mačića, mislim da ima oko mjesec i pol. Rano je odvojen od mame, s nekih 5 tjedana. Par dana je spavao sam vani, u nekoj košari, dok ga nisam našla i uzela u stan. Prvi dan je već naučio obavljati veliku nuždu u pijesak, ali malu nuždu obavlja gdje stigne, nekad čak i u pijesku, ali samo kad mu je usput. Mokri po 30 puta na dan i to većinom u malim kapljicama, čak i dok spava mokri po sebi, tako da već užasno smrdi jer je stalno mokar. Da li je moguće da se maleni prehladio dok je spavao sam vani pa je dobio upalu mjehura jer učestalost njegovog mokrenja prelazi sve granice. Imam još jedno pitanje, u vezi toksmoplazme. |
Naime, trudna sam 5 mjeseci i čitala sam dosta o toj bolesti. Zanima me da li je manja vjerojatnost da tako mali mačići imaju tu zarazu, pošto je bio samo na majčinom mlijeku i sada na zamjenskom mlijeku i junior hrani? Dunja
O: Mačke, divlje ili domaće, su takozvani domaćini Toxoplasme gondii. Ovaj parazit stvara oociste ili jajašca samo kada živi i parazitira u mački koja se zarazi putem sirovog mesa (ili lovine, kao što je, npr. poljski miš). Ovaj parazit se nastanjuje u stijenci tankog crijeva, gdje započinje razvojni infektivni ciklus, ovaj period traje oko 20-24 dana, a nakon toga mačka putem izmeta izlučuje u okolinu do 1 milijon oocista. Oociste (jaja) su vrlo otporna te mogu preživjeti do godine dana izvan domaćina (mačke). Tokom perioda u domaćinu, T. gondii se širi i u druge organe i stvara ciste u mišićima i mozgu. Međudomaćin ovog parazita su ostale životinje i čovjek, ali u njima se ne mogu stvarati oociste. Kada dođe u međudomaćina oocista nije odmah infetktivna ili zarazna za njega, potrebno je oko 2-5 dana (ovisno o vanjskim faktorima) da počne sporulirati, a u ovoj je fazi vrlo infektivna i za mačke, ostale životinje i čovjeka.
Mačke koje u sebi nose ovog parazita ne moraju pokazivati nikakve simptome bolesti. Ponekad, ovisno o zdravstvenom stanju domaćina, dolazi do razvoja kliničkih vidljivih znakova oboljenja, a bolesti poput mačje leukemije (FELV) i pada imuniteta ( FIV) pogoduju razvoju posebno kod mačića. Najčešći znakovi toksplazmoze su povišena temperatura, gubitak apetita i letargija (nevoljkost). Drugi simptomi ovise o smještaju parazita u određenog organu, kao što su pluća, te se može razviti upala pluća uz vrlo otežano i poremećeno disanje. Parazit se može smjestiti i u očima mačke te od tuda "napasti"centralni nervni sistem, dovesti do upale očnog aparata te se može javiti nenormalno otvorena zjenica, osjetljivost na svjetlost, nekoordiniranost pokreta, osjetljivost na dodir vlasnikove ruke prilikom glađenja, klimanje glave, striženje ušima, mačke teško žvaču hranu te nekontrolirano mokrenje i vršenje velike nužde.
Bolest se kod mačaka dijagnosticira uzimanjem podataka od vlasnika (anamneza), pregledom mačke, uočavanjem simptoma bolesti, laboratorijskim pretragama (IgG, IgM u krvi). U izmetu se mogu ponakad naći oociste, ali ih je teže razlučiti od oocista drugih parazita. Mačke izlučuju oociste vrlo kratko i tada ne pokazuju znakove bolesti.
Mačke oboljele od toksoplazmoze mogu se liječiti antibiotikom (Clindamycin) tokom nekoliko dana, do trenutka kada se povuku znakovi oboljenja. Također, u liječenju se koriste pyrimathamini i sulfadiazini.
Pošto mace vrlo kratko izlučuju ovog parazita, manje su mogućnosti da se vlasnik zarazi. Ovaj parazit se ne prenosi glađenjem mačke, niti ugrizom ili ogrebotinom od strane mačke. Mačke držane isključivo u kući, za koje pretpostavljamo da se ne hrane sirovim mesom i svojim ulovom (divljim malim glodavcima) ne prenose ovog parazita na svog vlasnika.
Prema istraživanjima u SAD-u, ljudi su se zarazili (invadirali) T. gondii jedući neoprano voće i povrće te konzumiranjem sirovog mesa, odnosno prilikom čiščenja mačjih WC-a. Ovim parazitom se može zaraziti i putem kozjeg mlijeka te nedovoljno kuhanim janjećim i svinjskim mesom.
Nažalost, parazit se lako prenosi s trudne majke na njeno dijete tokom trudnoće (tokom prvih šest mjeseci), a također se lako prenosi i na ljude koji imaju pad općeg imuniteta (AIDS, tumorozna oboljenja). Zaražene trudnice ne pokazuju znakove bolesti. Novorođenče zaražene majke ne mora pokazivati znakove oboljenja odmah po porodu, znakovi se mogu pojaviti u kasnijem životu, kao što su gubitak vida, mantalna zaostalost, gubitak sluha.
Preporuča se: ne jesti sirovo meso, slabo prokuhano i termički obrađeno meso, ne piti nepasterizirano mlijeko, ne jesti neoprano voće i povrće, prati ruke sapunom u toploj vodi, kod rada u vrtu nositi rukavice, oprati ruke prije svakog obroka, piti vodu u bocama i iz sigurnog vodovoda, ne hraniti mačke sirovim mesom, ne dozvoliti mački da lovi vanjske i divlje glodavce i ostale manje životinjice, čistiti mačji WC s rukavicama i to više puta dnevno (trudnice neka zamole nekog od ukućana da to obavi).
Mačke se mogu zaraziti bez obzira na starosnu dob i spol, također mama mačka u trudnoći i putem svog mlijeka može zaraziti mačiće.
Preporučam da svog mačića odvedete na jedan detaljan pregled kod veterinara da isključi (ili dijagnosticira) određene bolesti, od kojih neke u ovom trenutku mogu biti opasne i za Vaše zdravlje.
