Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P:  Našoj dvogodišnjoj labradorici utvrđena je artroza lakta desne noge. Ona je povremeno šepala i teško je ustajala na tu nogu. Nagađa se da je to kod nje vjerojatno genetski uvjetovano ili malo manje vjerojatno posljedica neke traume. Od terapije trenutno smo dobili Rimadyl, a predložena nam je operacija kojom se u zglob psa uštrcava zlatna masa i time postiže vrlo dobar rezultat u stagnaciji daljnjeg pogoršanja artroze. No kirurg koji bi tu operaciju trebao obaviti nije iz Hrvatske. Molim Vas kakvo je Vaše mišljenje o tom operativnom zahvatu, da li znate radi li se taj zahvat još negdje u Zagrebu i što nam preporučujete od preventivnih mjera do samoga zahvata? Najljepša Vam hvala . Vlado

O: Degenerativni procesi, kao artroza ili displazija, najčešći su uzroci funkcionalnih premećaja u kretanju pasa. Oni započinju oštećenjem hrskavice u zglobu, čija je uloga ublažavanje trenja među kostima. Važnu ulogu u tome ima i sinovijalna tekućina koja osim toga osigurava i pravilnu raspodjelu hranjivih tvari za normalnu funkciju hrskavice. U slučaju artroze, ove funkcije su narušene i kosti se bolno dodiruju. Iritirani periost reagira upalom (artritis) i kasnijom deformacijom. Tako je funkcija zgloba progresivno i teško narušena. U zapuštenim slučajevima može se razviti i osifikacija i permanentna ukočenost. Često je zahvaćeno više zglobova. Uzroci artritisa mogu biti nedostatak vježbe (naročito u štenadi) ili pak prekomjerno naprezanje organizma zbog nerealnih zahtjeva, ozljede, česti abnormalni položaji i konačno, neadekvatna hranidba.

Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom. Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću. Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente. Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa sa konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti.

Općenito rečeno, zlato se u medicini koristi već stoljećima za liječenje raznih bolesti ali u današnje vrijeme najviše se koristi u liječenju artritisa. Koristi se u ranoj fazi, aktivnom artritisu, koji progresira unatoč primjerenoj medikamentoznoj terapiji i treningu. Zlato obično zaustavlja progresiju bolesti u zahvaćenom zglobu i prevenira pojavu takvih patoloških promjena u drugim zglobovima. Nema osobitog učinka u unzapredovalim slučajevima bolesti. Unutar zglobne čahure učinkovito je jedino u visokim dozama a ponekad se primjećuju nuspojave poput proteinurije ili reakcija na koži. Implantati zlata pokazali su se iznimno dobrim u pasa sa problemima zglobova kuka ili lakta. Neinvazivna je metoda za razliku od kirurškog zahvata. Tehniku je prvi puta izveo ranih 1970-tih godina dr. Grady Young dok je dr. Terry Durkes prvi počeo sa kliničkim istraživanjima ove metode najprije za liječenje displazije kukova i epilepsije. Dr. Durkes opisuje kako su određene bolesti uzrokovane dijelom lokaliziranom alkalozom ili negativnim nabojem u tjelesnom tkivu. Zrnca zlata daju pozitivni naboj i mogu normalizirati funkciju displastičnog zgloba u mladih pasa. Implantati zrnaca zlata predstavljaju oblik stalne akupunkture. Apliciraju se na akupunkturne točke na glavi ili leđima psa. Na svaku točku aplicira se tri do pet zrnaca ovisno o veličini pacijenta i stupnju patološkog procesa. Osiguravaju dugotrajnu stimulaciju točaka. Zrnca doživotno ostaju na pacijentu stalno stimulirajući akupunkturne točke i meridijane tijela. Kao i sa svim ostalim metodama kod nekih pasa polučuje izvrsne rezultate u vrlo kratkom vremenu (2 dana) dok u nekih nema efekta.

Implantati zrnca zlata u pasa mogu biti izuzetno učinkoviti za mnoga ozbiljna degenerativna stanja kao što su Wobblerov sindrom, degenerativna mijelopatija, teške spondiloze, displazije kuka, lakta ili koljena, artritisi istih te epilepsije. Uz sve pozitivne karakteristike ove metode postoji i nekoliko negativnih strana: najprije sama priprema za proceduru i procedura. Naime, neki psi reagiraju osipom na koži na mjestu pripreme operacijskog polja. Stavljanje psa u narkozu predstavlja samo po sebi rizik. Zrnca ponekad iskliznu iz mjesta što dovodi do slabijeg rezultata kakav je za očekivati.

Kako displazija lakta uzrokuju mnogim čimbenici najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučajeva rezultati bili vrlo dobri vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu.

Na žalost, točnu informaciju tko radi ovaj zahvat, po kojim uvjetima i cijeni nemam niti ja niti moji kolege. Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a također možete kontaktirati Veterinarski fakultet u Ljubljani.

OZNAKE: