Dispneja (otežano disanje)

P: Obraćavam Vam se u nadi da ćete mi pomoći. Imam zlatnog retrivera starog 14 godina i već nekoliko mjeseci otežano diše. Veseo je, dobro jede, no ne može baš dobro spavati, stalno podiže glavu i diše kao da ima neku prepreku u nosu, kao da mu je nos začepljen, pa se "bori" pri svakom udahu. Veterinar ga je pregledao i sumnja na polipe u sinusima. Kako je pas star, ne preporučuje mu se operacija, ali zanima me postoji li koji način da mu pomognem da mu bude barem malo lakše? Smatrate li da psa treba uspavati kako bi mu skratili muke?
Lana

Općenito do opstrukcija zračnih prohoda mogu dovesti: stenotične nozdrve, tonzilitis, polipi, izduženo meko nepce, deformirane laringealne vrećice, paraliza laringsa, hipoplastična trahea, kolaps trahee i astma. Navedeni anatomski problemi mogu biti urođeni, a slika bolesti se pogoršava u neliječenih pasa, pogotovo za vrijeme ljetnih vrućina.

Zbog otežanog udisanja zraka kroz nos, stvara se negativni tlak i uzrokuje kolaps larinksa i povećanje sakula koje se nalaze iza glasnica pa je prolaz zraka još više otežan. U početku pas će disati glasno i otežano u situacijama kada je uzbuđen i zaigran, a kasnije zbog slabe opskrbe kisikom dolazi do cijanoze sluznica i nesvjesti. Većina pasa kompenzira nedostatak disanjem na usta, a nakon kolapsa larinksa niti to ne pomaže.

Polipi u nosu nisu rijetka pojava u pasa starije životne dobi. Obično su benigne prirode, no svakako bi ih trebalo determinirati pregledom biopsijom. Zbog svoje veličine i posljedično otežavanja disanja ili čak i prehrane preporučuje se kirurško odstranjivanje. Simptomi koji prate ovu pojavu su začepljenost nosa, nosni iscjedak koji se ne povlači i unatoč antibiotskoj terapiji, kihanje, smanjena prohodnost zraka, glasno disanje naročito čujno prilikom udisanja. Uzroci pojave polipa u nosu nepoznati su. Smatra se da se mogu razviti kongenitalno ili se pak razvijaju sa vremenom kao posljedicom upala sluznice nosa.

U svakom slučaju, mnoštvo različitih uzroka, govori o važnosti pregleda od strane veterinara i postavljanja točne dijagnoze.

U olakšavanju simptoma otežanog disanja Vašem ljubimcu možete pomoći na način da mu ne dajete za piće prehladnu vodu, od hrane ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Također, vodite računa o održavanju normalne tjelesne težine te poštedi od stresnih i napornih situacija.

Svakako sam mišljenja kako bi se stanje Vašeg ljubimca trebalo pomnije sagledati i postaviti točnu dijagnozu.

Naime, općenito se smatra kako ne treba razmišljati o zahvatu eutanazije u slučajevima ako ljubimac koji boluje od kronične ili neizlječive bolesti (koju je najprije potrebno dijagnosticirati) dobiva adekvatnu terapiju i njegu, a sposoban je jesti, piti i spavati bez gubitka daha, djeluje zainteresirano za zbivanja u okolini njega, umjereno se kreće, ima kontrolu nad mokrenjem i defeciranjem (osim ako bolest ne zahvaća neki od navedenih organa), čini se kako dobro podnosi umjerenu pa čak i jaku bol. Onim životinjama sa lošom kvalitetom života, koje pate od neizlječivih bolesti ili trpe stalnu bol, jedino što je moralno učiniti je osigurati im bezbolan kraj. O zahvatu eutanazije treba pomno razmotriti sa ambulantnim veterinarom te zajedno zaključiti da je eutanazija jedino najbolje rješenje za ljubimca. To, naravno nije nimalo laka odluka ali vlasnik i na taj način dokazuje ljubav prema svom ljubimcu pomažući da, u trenutku kad mu život postaje previše bolan, bezbolno zauvijek zaspi. U svakom slučaju, s eutanazijom ne treba brzati, ona je zadnje što se može poduzeti i to tek kad se apsolutno pokaže da drugog izlaza za ljubimca nema, ali odluku o zahvatu ćete ipak morati donijeti Vi.