Dobermanski sindrom tresenja glave

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Treba spomenuti i sljedeće, često se događa da se ima osjećaj da glava psa vibrira ili drhti ako je došlo do uboda pčele ili ose ili je ona upala u slušni kanal ili sl. Zatim, tresenje glavom izazivaju i upale uha. O upalama ušiju kod pasa više možete pročitati na linku:
http://www.pet-centar.hr/content/view/1970/70/

No, kada se radi o dobermanu ne treba isključiti niti mogućnost nasljedne bolesti tresenja glave koja je zbog veće učestalosti u dobermana nego u bilo koje druge pasmine i nazvana "dobermanskim sindromom tresenja glave".

Ovaj sindrom je jedan od mnogih koji su klasificirani u općeniti pojam tremora. Tremor se definira kao ritmički, oscilirajući, nevoljni pokreti svih dijelova tijela. Mnoge pasmine pogađa tremor čitavog tijela, no za dobermane, labradore i engleske buldoge karakterističan je samo tremor glave. Do tremora dolazi zbog zahvaćenosti mišićno-koštanog i živčanog sustava. Tremor cijelog tijela obično je rezultat abnormalnosti mozga, a naročito malog mozga. Uzroci mogu biti degenerativni, urođeni, upalni, posredovani imunitetom ili toksične prirode.

U dobermana klinički znakovi navedenog sindroma uključuju naglu pojavu trzaja ograničenih na područje glave. U većini slučajeva pokreti su gore-dolje, no ima slučajeva i u stranu. Psi se čine svjesni, ogovaraju na poziv i čine se potpuno normalnim za vrijeme epizode. Tremor obično prestaje sam po sebi nakon nekoliko minuta a u nekih pasa se može trenutno zaustaviti odvraćanjem pažnje psa (npr. sa hranom).
 
Uzrok ovom sindromu nije poznat. Iako je moguća fokalna epilepsija, nesposobnost odgovora na antiepileptične lijekove opovrgava ovu teoriju. Sljedeće se spominju abnormalna ponavljanja radnje ili stava ili položaja vidljivih u nekim fazama šizofrenije u ljudi, no od svih navjerojatnija je teorija povezana sa patologijom malog mozga.

Dijagnostička procjena ne pokazuje nikakve abnormalnosti uključujući i neurološki pregled, pretrage krvi, analizu cerebralne tekućine. Još uvijek nije poznato učinkovito liječenje jer ovdje ne pomažu lijekovi koji se daju kod epi-napada. Oboljeli psi ne razvijaju neke dodatne neurološke poremetnje, a u većini slučajeva ovaj sindrom znatno ne narušava kvalitetu života psa. U nekih slučajeva problem nestaje sam po sebi s vremenom.

Kako može biti nekoliko uzroka ovoj pojavi u Vašeg ljubimca, ako se stanje nije smirilo, savjetujem Vam da štene odvedete na pregled kod veterinara koji će na osnovu pregleda postaviti dijagnozu, te po potrebi preporučiti odgovarajuću terapiju.