dragan_vesovic

 
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb 

P: Imam štene koje je staro oko 2 i po mjeseca, koje je gluvo, pa me interesuje da li ti štenci laju.  Primjetio sam da moje laje čim ugleda nekoga kao i u igri.
Unaprijed hvala.
Peđa

O: Gluhoća u psa predstavlja relativno čest problem s kojim se susreću vlasnici ljubimaca kao i veterinari.
 
Općenito gledajući, gluhoća se može podijeliti na urođenu i stečenu. Urođena gluhoća nastaje kao posljedica nedostatka stanica koje proizvode pigment (melanociti) ili različitih razvojnih poremećaja koji u konačnici uzrokuju izostanak ovog osjetila - osjetila sluha. Stečena gluhoća najčešće se dovodi u vezu s traumama glave, perforacije bubnjića, kroničnih upala uha, stranih tijela u ušnom kanalu, degenerativnih promjena na području "slušnog aparata" kod starijih ljubimaca,...
Ako se saniraju zdravstveni poremećaji kao i svi eventualni zdravstveni problemi, moguće je osigurati optimalnu kvalitetu života gluhog psa. Naime, dokazano je da i psi i mačke imaju poprilično dobro razvijena sva osjetila, tako da gubitak jednog osjetila nerijetko intenzivira kao i dobro se kompenzira sa svim drugim osjetilima.
 
Tako, poneki gluhi psi jedva da se glasaju, a drugi pak se poprilično često glasaju - laju, cvile, zavijaju,... Općenito gledajući, lajanje predstavlja jedan od oblika komunikacije ljubimca s okolinom (drugim psima, životinjama, čoporom, ljudima,..) kao i izražavanje svojih emocija.
 
Postoje česti slučajevi kad gluhi psi se intenzivnije glasaju što ujedno mnogi vlasnici definiraju kao lajanje bez razloga. Kad se isključi postojanje eventualno nekog od zdravstvenih razloga, stručnjaci po pitanju ponašanja ljubimaca su došli do zaključaka da na takav način ljubimci pokazuju nagomilanu frustraciju, stres kao i strah od odvajanja. Naime, dokazano je da gluhi ljubimci traže dodatnu pažnju vlasnika kao i interakciju kako s njim tako i s okolinom. Ako se to ne može postići ili se ta zanemaruje, često dolazi do poremećaja u ponašanju koje se na prije navedenu kliničku sliku najčešće i manifestira.
 
U tim slučajevima, ispravljanje neželjena ponašanja se provodi istim ili sličnim metodama koje provode različite udruge za odgoj i edukaciju ljubimaca. To podrazumijeva "ublažavanje" stresnih situacija (kombinacija s nagrađivanjem), intenziviranje interakcije i dnevnih aktivnosti s ljubimcem, usmjeravanje pažnje i interesa na nešto drugo (npr. igračke),...
 
Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite u škole za odgoj i edukaciju pasa kao i kontaktirate udruge za rad sa psima. Razlog za to je i činjenica da stručnjaci po prije navedenim školama i udrugama znaju raditi i s gluhim psima te Vam mogu pomoći na koji način je moguće najlakše osigurati optimalnu kvalitetu života dotična ljubimca kao i eventualno prevenirati sve potencijalne probleme u ponašanju.

OZNAKE: