Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Vlasnici smo AST-a starog 5 mjeseci i imamo jedan problem. Kod nas je došao sa 3 mjeseca i sve je bilo super, kod svakog bi stao i mahao repom veselo i bezbrižno, do jednog događaja koji mu se desio sa 4 mjeseca starosti: prepao se neke djece koja su sa romobilima išli prema njemu, bili su malo glasniji i bacili su pred njega te romobile od čega se on jako prepao i pobjegao... i od tog dana se promijenio, postao nepovjerljiv prema strancima, naročito prema djeci.. Ako netko krene prema njemu biciklom ili nekim drugim vozilom on se prepadne i počne lajati od straha, ponekad i tresti. Od tad je prošlo mjesec dana i mi ga svakodnevno izvodimo u šetnje među ljude da to prebrodi, po preporuci uzgajivača

i recimo da je koliko toliko prebrodio strah od odraslih ljudi, stranaca ali su mu i dalje bicikle, romobili, role i djeca najveća "opasnost" kraj kojih i dalje reži i laje... Molimo Vas za savjet, što dalje činiti po tom pitanju i može li se to u potpunosti ispraviti i kako?
Hvala unaprijed, Valentino

O: Osjećaj poput straha predstavlja obrambeni mehanizam ljubimca. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran, drugi psi i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl.

Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta, osobe ili situacije. Kao posljedica straha javlja se agresivnost ili bijeg. Pas najprije zauzme "ukočen"stav pa ako to vlasnik ne primijeti i dalje se kreće prema izvoru straha, pas će početi režati pa napadati ili će početi bježati.

Liječenje ovih poremećaja najčešće predstavlja dugotrajan proces koji traži mnogo strpljenja, zalaganja, truda vlasnika i rada s ljubimcem. Važno je ostvariti veliko međusobno povjerenje kako biste prilikom susreta s "problematičnom situacijom" pokazali smirenost te isto prenijeli na ljubimca. Mazite i ohrabrujte svog ljubimca, pokušajte u šetnju ponijeti i četku pa ga četkajte ili dajte igračku da mu skrenete pažnju. Ako vidite da se i dalje boji, udaljite se od djece ili onoga što i uzrokuje strah. Strah bi se mogao prevladati kroz naviku da se mora susretati s djecom, biciklima,... i da isti ne predstavljaju opasnost, ni za njega ni za Vas. U svakom slučaju, nemojte na silu tjerati ljubimca da se suočava sa svojim fobijama ili strahovima nego mu dajte dovoljno vremena da zajedno isto prebrodite. Također, u nastojanjima da zajedno prebrodite postojeći emocionalni poremećaj nemojte zaboraviti i na nagrade ljubimcu.

Najčešći način da se umanji ili potpuno potisne ovaj poremećaj je da se ljubimac, na "situacije koje uzrokuju traumu", desenzibilizira. To se postiže različitim metodama. Neke od njih obuhvaćaju da ljubimca prvo naučite da sjedne. Nakon toga, dok ljubimac sjedi, probajte ga umiriti riječima i pogladiti ga po glavi. Za to vrijeme, neka na određenoj udaljenosti bude netko ili nešto, što kod ljubimca inače uzrokuje strah. Nakon nekog vremena, kada se ljubimac navikne na prisustvo osobe ili objekta neka se isti ili isto udalje. Postepeno, ponavljajte vježbu na takav način da je osoba ili objekt sve bliže i bliže ljubimcu. Kada se osoba ili objekt dovoljno približe ljubimcu, dopustite ljubimcu da ih ponjuši.

Različite načine rješavanja gore navedena poremećaja možete pronaći i u odgovoru o sličnim problemima kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

Također, savjetujem Vam da se obratite i u neke od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, tamo će Vam stručno i osposobljeno osoblje biti u mogućnosti različitim metodama i tehnikama ispraviti gore navedeni poremećaj.

OZNAKE: