Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button

O: Šuga je kontagiozna, kronična kožna bolest uzrokovana trajnim ektoparazitima (Arthropoda: Acari) iz porodica Sarcoptidae, Knemodocoptidae, Psoroptidae, Demodicidae i Cheyletiellidae. Svojim izlučevinama (ponajprije izmetom) šugarci senzibiliziraju kožu, što dovodi do jakog svrbeža. Kad govorimo o šugi u užem smislu (scabies), mislimo na invaziju šugarcima koji buše tunele u epidermisu, tj. koži (porodica Sarcoptidae kod sisavaca i porodica Knemidocoptidae kod ptica). Pod šugom u širem smislu podrazumijevamo invaziju šugarcima koji ne buše tunele u epidermisu, odnosno onima koji:  žive na koži (rodovi Psoroptes, Chorioptes i Cheyletiella), žive u vanjskom zvukovodu (rodovi Psoroptes i Otodectes), žive u tobolčićima dlake i lojnim žlijezdama (rod Demodex).

Sarkoptoza je kronična, kontagiozna kožna bolest koju uzrokuju trajni ektoparaziti iz porodice Sarcoptidae, a karakterizira je intenzivan svrbež kod svih invadiranih životinja. Najčešći i najznačajniji šugarac iz porodice Sarcoptidae je Sarcoptes scabiei. Parazitira u epidermisu mnogih domaćih i divljih sisavaca, tobolčara i čovjeka. Kratko vrijeme može preživjeti izvan životinje. Ženke sarkoptidnih šugaraca buše tunele u epidermisu i tamo u tzv. „džepovima“ odlažu jajašca. Nakon što izađu iz jajašaca ličinke odlaze na površinu tijela, a nakon toga opet ulaze u stratum corneum gdje se presvlače i hrane. Jedan ciklus šugarca (razvoj od jajašca do adulta) traje 2-3 tjedna.

Promjene počinju na dijelovima tijela koji su došli u kontakt s invadiranom životinjom ili predmetom, odnosno najčešće kod svih životinja počinju na glavi, nakon toga slijedi generalizacija i širenje prema kaudalnom i distalnom dijelu tijela. Najočitiji je vrlo intenzivan svrbež, posebno noću. Životinje su nemirne, dlaka im je neuredna i bez sjaja, gube na težini jer slabije uzimaju hranu i ne spavaju noću. Zbog nekontroliranog češanja upala kože se pojačava, a može doći do jačeg ozljeđivanja i stvaranja otvorenih rana. Nastaju papule, zatim vezikule koje lako pucaju. Životinja ima ekskorijacije i kraste zbog češanja, a dlaka ispada i pojačano je stvaranje prhuti. Koža gubi elastičnost, postaje deblja i stvaraju se nabori i raspukline (ragade).

Zbog sličnosti s mnogim drugim kožnim bolestima, jedini način postavljanja etiološke dijagnoze je parazitološka pretraga dubokih strugotina kože (uzorak za pretragu se uzima na rubu promjena) ili biopsija, te nalaz karakterističnih sarkoptidnih šugaraca i/ili tipičnih akarskih jajašaca. Prije uzimanja materijala za parazitološku pretragu dobro je životinju ošišati.

Što se terapije tiče, danas su dostupni i vrlo učinkoviti preparati za parenteralnu (injekcionu, potkožnu) aplikaciju iz skupine ivermektina. Naravno da ako je bolest uznapredovala, trebat će duži period da stanje krene na bolje. Posebni šamponi i insekticidne kupke su dobre, no kada se šuga proširi te na koži uzrokuje sekundarne promjene u smislu bakterijske infekcije, rana, vezikula i pustula, tada će insekticid još dodatno nadražiti već oštećenu kožu. Stoga je nakon uvida u stanje i kliničku sliku ljubimaca uz terapiju šuge potrebno primjeniti i simptomatsku terapiju (antibiotike) već prema stanju i promjenama na koži, a privremeno obustaviti primjenu šampona i kupki.

Šuga je oboljenje koje izrazito iritira životinju, no nije nerješivo.

Također nije loše psu davati neki od vitaminsko mineralnih dodataka kako bi ubrzali proces ozdravljenja te na taj nači i skratili vrijeme terapije. Na obnavljanje integriteta kože jako dobro djeluju vitamini A, E i H (biotin) te selen, a isto tako esencijalne masne kiseline iz lososovog ulja.