P: Jutros kao uobičajeno nahranio sam psa, dao sam mu kruha i mlijeka te ga odveo u šetnju.  Došli smo kući, ja sam ga zavezao i dao mu vode te išao marendati. Kada sam završio sa marendom, dao sam mu malo sirke da poliže i malo banane i nakon pola ure on se počeo tresti i sliniti, teško je disao i jedva sam mu otvorio čeljust da mu maknem jezik da može disati, onda nakon 3 do 4 min došao je k sebi. Možete li mi reći što mu je bilo? I još nešto, u takvim situacijama kada pas ne diše ili teško diše, u koju ga pozu staviti? Unaprijed hvala. Jakov

O: Na temelju opisanog stanja ne može se točno reći što se dogodilo sa Vašim psom. Postoji više različitih patoloških stanja kod kojih je moguća pojava sličnih simptoma.

Epilepsija ili epileptični napadi su klinička manifestacija bioelektričnog funkcionalnog poremećaja u mogu.  Do napada dolazi zbog učestalog pražnjenja velikog broja neurona u kori velikog mozga.

Izgled epileptičnog napada kod psa najčešće se očituje kočenjem mišića sa ili bez grčenja cijelog tijela, zabacivanjem glave, slinjenjem, nekontroliranim žvakanjem i otežanim ili onemogućenim gutanjem. Moguće je i povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija te gubitak ili poremećaj svijesti. Osim ovakvih generaliziranih napada mogući su i parcijalni (lokalni) napadi bez gubitka svijesti koji se mogu manifestirati na različite načine. U tom slučaju pas se može npr. oblizivati, povraćati, grčiti pojedine dijelove tijela, kretati se u krug ili se može javiti tzv. „gledanje u zvijezde“.

Epilepsiju ne treba pomiješati s nervnim napadima koji se mogu javiti kod različitih bolesti kao što su inzulinom, trovanje, hepatičke encefalopatije, itd. Postoje dva oblika epilepsije, a to su  idiopatska (prava ili primarna) te simptomatska ( sekundarna ili stečena). Kod najvećeg broja pasa radi se o idiopatskoj epilepsiji nepoznatog uzroka. Simptomatska ili stečena epilepsija može biti posljedica bolesti koje su dovele do oštećenja moždanog tkiva. To su traume glave i ozljede mozga, različita trovanja, infektivne bolesti poput štenećaka, tumori mozga, krvarenja, tromboze, niska razina kalcija ili šećera u krvi, hidrocefalus, jake invazije crijevnim parazitima, toplotni udar, itd. Idiopatsku epilepsiju se može kontrolirati lijekovima  koje je potrebno redovito davati.

Cilj antiepileptične terapije je da se smanji učestalost i težina napada. Samo u manjem broju slučajeva će napadi potpuno prestati. Kod 30 % pasa ne dolazi do adekvatne  kontrole napada, a razloga za to može biti puno. Prognoza ovisi o etiološkom faktoru i o stupnju oštećenja stanica središnjeg živčanog sustava.

Prognostički se nepovoljnima smatraju oni slučajevi kod kojih napadi nastupaju jedan za drugim,  postaju sve učestaliji, a razmak između njih su sve manji. Za vrijeme trajanja napada vlasnik treba smjestiti psa na ravnu površinu kako se ne bi ozlijedio. Nikako ne treba stavljati prste u usta psu jer je moguće da pas nehotice ugrize vlasnika. Sam napad traje oko tridesetak sekundi ili 2-3 minute. Ukoliko se ponavlja napad za napadom neophodno je što prije zatražiti pomoć veterinara.

Stanje kod kojeg dolazi do naglog privremenog gubitka svijesti  i spontanog oporavka zove se sinkopa. Najčešći uzrok sinkope je privremena nedostatna opskrba mozga kisikom ili glukozom. Bolesti srca mogu biti uzrok pojave sinkope zbog toga što dolazi do nedostatne opskrbe moga sa krvi, a posljedica toga je opet nedostatak kisika. Ostali uzroci mogu biti tumori na srcu, niska koncentracija kalcija i natrija u krvi, emocionalni stres, uzbuđenje, korištenje pojedinih lijekova, itd… Sinkopa je privremeno i reverzibilno stanje, no važno je otkriti primarni uzrok da ne bi došlo do pogoršanja  drugih simptoma vezanih uz osnovnu bolest.

Na kraju Vam preporučam da svakako odvedete psa na pregled kod veterinara. Ponovi li se napad, snimite ga da biste ga mogli pokazati veterinaru. Točna dijagnoza i odgovarajuća terapija mogu se odrediti samo na temelju pregleda i dobivenih nalaza.