Ogrebotina na njušci psa i rizik od tetanusa

P: Imam bull terriera i danas smo bili u šetnji. Našao je kost i htio je da je zakopa, a pronašao je mjesto baš ispod zahrđale bodljikave žice... Na njušci je zadobio nekoliko ogrebotina, koje nisu duboke, ali je ipak krv potekla. Zanima me da li je moguće da dobije tetanus iako je samo površinska ozljeda? Ako je moguće, da li da ga vodim odmah kod veterinara da dobije serum ili da čekam da se eventualno pojave simptomi? I koji su mogući simptomi? Lijep pozdrav i molim Vas za odgovor. Milica

O: Tetanus je akutna infektivna zarazna bolest koju uzrokuju toksini anaerobne bakterije Clostridium tetani.

Ovaj uzročnik je obligatni, anaerobni, sporulirajući gram pozitivni mikroorganizam koji se nalazi u okolišu u prljavštini te je dio normalne bakterijske flore crijeva sisavaca sa predilekcijom na kontaminirane, nekrotične i anaerobne rane. Germinativne spore u rani proizvode egzotoksin tetanospazmin (tetanus toksin) koji je otporan na dezinficijense.

Simptomi se javljaju par dana do par mjeseci nakon što spore uđu u ranu. Nekrotične rane često zarastu površinski. Lokalna infekcija se manifestira blagom ukočenošću mišića ili noge na mjestu ulaska spora, javlja se ukočenost stražnjih ekstremiteta, štulast hod, slabost i inkoordinacija. Može proći spontano zbog parcijalne imunosti na tetanospazmin. Prodromalni do generalizirani oblik javlja se kada dovoljno toksina dođe do mozga. Tada se javljaju simptomi istegnutog repa, progresivni grčevi mišića, grč ekstremiteta, cijelog tijela i bolnost. Disanje je otežano, otvaranje usta također, što otežava uzimanje hrane, kontrakcije vjeđa i naborano čelo, uspravljene uši, slinjenje, groznica, bolno mokrenje i začep, a smrt nastaje zbog grča muskulature grkljana i disanja.
 
Uzroci i rizični faktori su netretirane rane koje čine ulaz za spore.
 
Pretragom krvi možemo utvrditi početnu leukopeniju koja prelazi u leukocitozu. Mogu biti povišeni AST i CPK zbog oštećenja mišića u kasnijoj fazi bolesti. Pretragom urina nalazimo mioglobin.
 
Liječenje se temelji na dobroj potpornoj terapiji i stalnoj njezi u periodu 3-4 tjedna. Zbog poteškoća u hranjenju, hrana mora biti mekana. Prisilno hranjenje i hranjenje na sondu može pogoršati napade pa se ne preporučuje. Pacijenta treba rehidrirati, oralno vodom ili parenteralno infuzijom. Pacijenta treba smjesti u mračnu, mirnu i tihu prostoriju na mekanu podlogu da se spriječe dekubitusi. Urinarna kateterizacija i klizme rade se kada pacijent ne urinira i ne defecira. Od lijekova se daju sedativi za kontrolu grčeva, tetanus antitoksin i antibiotici.

Korisne informacije o ovom oboljenju možete saznati i u odgovoru kolegice naslovljenom Tetanus.

U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te mu u skladu s postavljenom dijagnozom odgovarajuće pomoći kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz ovo oboljenje.