Otežano i bolno hodanje šteneta dobermana - dijagnostika / Oboljenje cjevastih kostiju (eozinofilni panostitis pasa)

P: Pre nekih mesec dana dobio sam na poklon dobermana koji nema papire. Problemi su se javili pre neki  10-ak dana kada sam primetio da je vidno oslabio na zadnjim nogama što je kroz dva dana rezultiralo da ne može da se podigne na njih. Ja sam ga vodio u lokalnog veterinara koji je prvo pomislio da je nešto sa kukovima i prepisao mu rimadyl koji nije pomagao, nego je štene počelo da slabi i na prednje noge te nakon par dana ne može više da se podigne niti na njih. On pomjera i prednje i zadnje šape mada se kod prednjih vidi kada želi da dopuže do mene da ih nekako grči i savija. On ima sad 2,5 mjeseca, jede normalno, obavlja nuždu normalno, jedino što sam primetio je povremeni tremor i dosta baljenja dok pije vodu što pre nije radio. Ja znam da mi vi ne možete sa sigurnošću ništa reći ovako, ali pošto ja nisam u mogućnosti da dođem kod vas na detaljan pregled molio bih vas da mi date odgovor ako ste se ikada susreli sa ovakvim slučajem šta bi to moglo biti. Hvala vam mnogo unapred i srdačan pozdrav. P.S. Reaguje na bol, nema temperature…

O: Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja, potrebno je provesti ljubimca

kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju.Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca.  Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja.

U mladih pasa većih pasmina, u navedenu skupinu pripadaju i dobermani, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa).  Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori (npr. kod njemačkih ovčaria, a  mogući uzroci su i alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji), no pravi uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat.
 
Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje.

Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom. Liječenje se svodi na povremeno ublažavanje bolova, ako je šepanje kroz nekoliko dana uporno i vrlo bolno (analgetici tipa Rymadila), te ublažavanje upale ,mirovanje psa. Izbjegavati treba trčanje uz i niz stepenice, skakanje na tvrdu podlogu oštećuje prednje, a skok u vis stražnje noge. Treba birati mekane terene za igru poput livada i šuma  te plivanje.
 
Više o sličnom primjeru možete pročitati i u ranijem odgovoru Hromost kod mladih pasa u razvoju - panostitis i hipertrofična osteodistrofija.

Potrebno je posjetiti veterinara i napraviti dijagnostiku kako bi se provela i adekvatna potrebna terapija.