Parenje u srodstvu (In-breeding)

 
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Kroz dugi niz godina čovjek je pažljivom selekcijom uzgojio mnoge životinje, različitih veličina, stasa, držanja, karaktera, boja, i mnogih drugih osobina. Da bi postigli što bolja određena svojstva, uzgajivači su selektirali određene životinje sa istaknutijim svojstvima i primijenili zakon o nasljeđivanju. Ono je obično korišteno u samim počecima formiranja jedne rase gdje su samo najjači i najbolji predstavnici bili uključeni u ovakvo parenje.
 
Takva metoda uzgoja dozvoljena je u iznimnim slučajevima uz posebno odobrenje. Također, za provođenje ove metode uzgoja, neophodno je jako dobro znanje o psima i praćenje njihovih pedigrea. Također, potrebno je i biti apsolutno svjestan njihovih dobrih i loših strana. Naime, kako je prilikom ovakvog parenja posebno velika vjerojatnost da će roditelji prenijeti dalje svoje karakteristike (bile one dobre ili loše) na svoj podmladak, treba biti oprezan. Upravo zbog svega ovoga, u ovakvom načinu parenja neophodno je iznimno znanje stručnjaka, koji će do detalja biti svjestan što radi.

Parenje brata i sestre može biti uspješno, ali ono može dovesti i do pojave nepoželjnih posljedica na zdravlje potomaka. Naime, na ovakav način se potencira pojavnost loših osobina te njihova ekspresija. In-breeding ne kreira loše gene, nego će još više pojačati bilo koju nasljednu grešku, jer najbliskiji srodnici imaju vrlo visoku vjerojatnost posjedovanja potpuno sličnih gena. Ako su ovi geni recesivni (i s greškom), greška se može prikazati tek u nekoj od sljedećih generacija.

Zbog gore svega navedenog, izbjegava se parenje unutar bliskog srodstva kako bi se nasljedne greške rjeđe pojavljivale.