pet centar je super

P: Molim Vas bi li mi mogli ukratko opisati standardni postupak veterinarske prakse koji se odvija u hitnim situacijama kada dođe do trovanja psa. Naime, nedavno mi je uginuo mladi pas, a sumnjam da veterinari jednostavno nisu napravili sve što su mogli, tj. ostavljen je takav dojam. Pušten je da pati, bez nekih "pain killer" tableta, osoblje se odnosilo pomalo neprofesionalno jer su na naše upite samo slegnjivali ramenima i nisu psa tjerali na povraćanje. Pošto sam za ovu proceduru povraćanja doznao prekasno i pošto se osoblje odnosilo neprofesionalno (tretiranje umirućeg psa od strane medicinske sestre, a ne veterinara) zamolio bih Vas da mi ukratko opišete kako izgleda standardna procedura liječenja psa koji dođe u veterinarsku ambulantu sa simptomima trovanja. Cijelo vrijeme sam bio s psom i znam što su radili pa me zanima prava procedura da je usporedim. Također me zanima je li normalna stvar da medicinska sestra liječi tako teške slučajeve trovanja, a ne veterinar. Srdačan pozdrav! Nick

O: Najčešći otrov s kojim se ljubimci susreću jest otrov za štakore.

Naime, prilikom provedbi različitih postupaka suzbijanja štetnih glodavaca (deratizacije), otrov za štakore se miješa sa pšenicom tvoreći "meke".

Otrov koji se koristi je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, otrov djeluje i na krvožilni sustav tako što oštećuje kapilarni endotel sa posljedičnom hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana.

Klinička slika otrovanja ljubimca varira kako po manifestnim znakovima tako i po intenzitetu istih. Najčešće se pojavljuje napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišičju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv.

Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje.

Kao i pri svakoj "obradi" pacijenta, potrebno je uzeti temeljitu dijagnozu koja će veterinara usmjeriti radi ostavljanja konačne dijagnoze. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Sam tijek pretrage kao i eventualni pristup u liječenju određeni su i trenutnim zdravstvenim statusom životinje, odnosno prema urgentnosti i kritičnosti svakog pojedinog slučaja (procjena veterinara). Samo pravilno postavljena dijagnoza može osigurati ispravno i točno liječenje.

Prilikom sumnje na trovanje, nerijetko se poduzima i evakuacija sadržaja iz probavna sustava. Na takav način se može izbacivanjem sadržaja eventualno umanjiti količina unesena otrova, odnosno smanjiti koncentracija otrova koji će se resorbirati u organizmu. U tu svrhu mogu se koristiti preparati za povraćanje (emetici) najčešće u injekcionom obliku. Njihova primjena kao i odabir prikladna preparata i same doze utvrđuje se na licu mjesta u skladu s dijagnozom, tjelesnom težinom ljubimca kao i samim vremenom koji je prošao od trenutka uzimanja "meke" ili pojave kliničke slike.

Liječenje se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprječavaju antibiotici. U slučajevima kada je veća količina otrova resorbirana te kada je prisutna jače izražena klinička slika trovanja, liječenje se provodi više dana (najmanje 10 dana).

Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, kao i prilikom provođenje postupaka prevencije širenja zaraznih bolesti te pri različitim postupcima uzgoja životinja. U određenim slučajevima, kao što su jednostavniji poslovi (npr. davati lijekove propisane od strane  veterinara, čistiti i povijati rane,...), veterinarski tehničar može ih obavljati samostalno, ali po nalogu kao i uputi veterinara.

Zbog Vaše specifične situacije savjetujem Vam da se konzultirate sa stručnjacima na području veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, i to na Klinici za patologiju, Klinici za unutarnje bolesti kao i Zavodu za sudsko veterinarstvo.

Više o eventualnim mogućnostima vezanim za utvrđivanje i nepravilnosti prilikom pružanja veterinarske usluge, kao i o Vašim eventualnim daljnjim mogućim postupcima možete saznati u mom ranijem odgovoru Sumnja u grešku veterinara kao uzrok uginuća ljubimca nakon operativnog zahvata.