Poteškoće s prednjim nogama mladog jazavčara

P: Vlasnik sam psa alpskog brak jazavčara starog šest i pol mjeseci koji posjeduje sve papire pošto je pas kupljen za potrebe lova. Prije mjesec i pol dana primjetio sam da pas dok hoda ili trči vuče prednje šape po podu što je dovelo do velike istrošenosti prednji pandži i sad mu je već i dlaka na šapama dosta istrugana i kada trči često puta padne preko prednje lijeve noge. U čemu je problem i da li postoji način da se to nekako ispravi? Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru! Željko

O: Hrskavice unutar zglobova imaju zadatak  ublažiti udarce, koji nastaju pri trčanju i skakanju. Svaki je zglob okružen zglobnom čahurom, koja je ispunjena tekućinom zadužena za podmazivanje. Vezivnotkivni ligamenti vežu kosti na različite načine, omogućujući pokrete u određenim smjerovima.

Mišići su snažni i izdržljive građe te osiguravaju psu savršene koordinirane i "glatke" pokrete. Prednje noge nose više od 60% težine psa, a masivno mišićje stražnjih nogu omogućava trenutačno ubrzanje i održavanje

brzine. Elastične tetive učvršćuju mišiće za kosti.

Kod poremećaja koji dovode do nemogućnosti hodanja ili otežanog hodanja,potrebno je ljubimca provesti kroz nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu te mijelografiju. Također se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT).

U mladih pasa većih pasmina, ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa). Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu (prednjih ili rjeđe stražnjih nogu) pa se oboljela životinja nerado kreće jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol. Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost. Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom.
 
Međutim, postoje u jazavčara kakakteristične i ozbiljne genetske greške vezane za građu tijela: slabo tijelo, visokonogo ili prenisko postavljeno (vuče se po zemlji), izraženo povišenje prema stražnjem dijelu (sapi više od grebena), preslaba prsa, pretjerano uvučene slabine, loši kutevi nogu, usko postavljeni stražnji udovi bez mišića, kravlji ili bačvasti stav, šape izraženo izvrnute prema van ili okrenute prema unutra te rašireni prsti.

Potrebno je ljubimca odvesti na pregled kod veterinar kako bi se utvrdilo radi li se o genetskoj mani ili problemu vezanom za dob i nedostatnu prehranu (deficit glukozamina, hondroitina) pa prema nalazu i postupiti i provesti liječenje.

O ovoj temi pisala je dodatno i kolegica, u svom odgovoru naslovljenom Odizanje noge u hodu i šepanje mladog psa.