Povećanje prostate - bolesti i tumor (adenokarcinom prostate)

P: Upravo sam saznala da moj jedanaestogodišnji pekinezer (mješanac) ima tumor prostate veličine kokošijeg jajeta. Naime, u septembru 2013. godine smo primjetili da mokri sukrvicu, te mu je veterinar u Banjaluci dijagnostikovao pijesak u mokraćnoj bešici. Kako je pas stariji, veterinar je predlagao da ga ne operisemo ukoliko to bas ne bude neophodno. Sve je bilo dobro do proteklog vikenda kada je počeo da mokri krv, te je sinoć operisan i izvađen mu je pijesak, ali otkriven tumor prostate koji nije izvađen. Trenutno ne znamo da li je razlog krvarenja tokom mokrenja bio tumor ili pijesak. Pas se oporavlja i inače je dobrog zdravlja. Veterinar nije izvadio tumor jer smatra da je zahvat komplikovan, a pas stariji... Ne znamo vrstu tumora, jer biopsija nije rađena. On takođe nije kastriran. U prilogu šaljem fotografije koje je snimio veterinar kada su ga otvorili. Bila bih Vam zahvalna ukoliko imate bilo kakav savjet ili preporuku.
Lijepi pozdrav, Nikolina

Šteta što, kada je pas već bio pod anestezijom i otvorena abdominalna stijenka sa dostupnom prostatom, nije uzet uzorak tkiva iz kojeg bi se dalo točno postaviti dijagnoza o kojoj bolesti prostate se radi, jer bi se onda znalo i bolje primjeniti liječenje.

U svakom slučaju, postoji nekoliko najčešćih bolesti koje zahvaćaju prostatu; one uključuju benignu hiperplaziju prostate, skvamoznu metaplaziju, bakterijski prostatitis, apsces prostate, prostatične i paraprostatične ciste i neoplazije prostate.

Klinički simptomi bolesti prostate su vrlo slični zato što svi uzrokuju neke stupnjeve povećanja prostate i upalu. Najčešći klinički znakovi uključuju tenezam, krvavi iscjedak iz penisa neovisno o mokrenju, hematuriju i recidivirajuće infekcije mokraćnog sustava.

Simptomi između ostalih, kao što ste i sami opisali, vrlo su slični upali mokraćnog mjehura odnosno pojavi urolita kod pasa. Povećanje prostate se u većini slučajeva tek sekundarno pronađe kao slučajan nalaz pogotovo ukoliko se radi o benignoj hiperplaziji prostate. Naknadno, nespecifični simptomi kao povišena tjelesna temperatura, nemir i bol u kaudalnom dijelu abdomena su često prisutni u životinja sa bakterijskom infekcijom i neoplazijama prostate. Adenokarcinom prostate može uzrokovati abnormalno držanje životinje kao posljedica metastatskih lezija zdjelice i lumbalne kralježnice. Ostali nespecifični simptomi povećanja prostate mogu potjecati od mehaničkih problema koji su isprepleteni s ostalim trbušnim organima. Ne tako često bolesti prostate mogu uzrokovati neplodnost, inkontinenciju mokraće ili opstrukcije uretre. Adenokarcinom nije toliko često kod pasa, najčešće se u praksi veterinari susreću sa benignim povećanjem prostate.

Više o bolestima prostate pisao je i kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u odgovoru Problemi prostate u pasa.

Rast prostate i njezina sekrecija ovise o androgenim hormonima. Liječenje se može odvijati u dva smijera, konzervativno medikamentoznom terapijom od 6 tjedana do 6 mjeseci, najčešće visokim dozama antimikrobnih lijekova, zbog smanjenja upale i hormonskom terapijom te radikalno kastracijom.  Kastracija dovodi do smanjenja volumena prostate, atrofije žljezdanih i vezivno tkivnih elemenata i smanjuju mogućnost proizvodnje i metaboliziranja androgena.

Liječenje, posebice kirurško, je zahtjevno i često komplicirano recidivima, inkontinencijom, infekcijama i dr. U slučaju Vašeg ljubimca i njegove već poodmakle dobi može se pokušati s konzervativnom terapijom hormonima. Proscar je lijek koji se inače koristi u liječenju muškaraca oboljelih od benignog povećanja prostate, no pokazao se djelotvoran i kod pasa, a pripada klasi lijekova koji se zovu inhibitori 5-alfa-reduktaze. Djelatna tvar u lijeku je finasterid, koji djeluje tako što se veže za enzim 5-alfa-reduktazu te tako sprječava stvaranje tvari uključene u rast prostate. Posljedica toga je zaustavljanje daljnjeg povećanja prostate. Dugotrajno uzimanje lijeka često smanjuje veličinu prostate.