Sindrom tresenja glave

Odgovara:
Dragan Vešović, dr. med. vet.
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam ženku Dobermana staru oko 2,5 godine, unazad 3 mjeseca mi je počela tresti glavom gore dole. Pročitala sam da se taj sindrom zove dobermanski sindrom trešenja glave – tremor. Unazad par dana se počelo pojavljivati sve češće (svaki drugi-treći dan). Da li to po nju može imati neke trajnije posljedice? Da li to može dovesti do agresivnosti psa u toj fazi? Marija

O: Sindrom tresenja glave predstavlja nasljedno oboljenje koje se relativno često pojavljuje kod pasmine doberman. Ovaj sindrom je jedan od mnogih koji su klasificirani u općeniti pojam tremora. Tremor se definira kao ritmički, oscilirajući, nevoljni pokreti svih dijelova tijela. Mnoge pasmine pogađa tremor čitavog tijela, no za dobermane, labradore i engleske buldoge karakterističan je samo tremor glave. Do tremora dolazi zbog zahvaćenosti mišićno-koštanog i živčanog sustava. Tremor cijelog tijela obično je rezultat abnormalnosti mozga, a naročito malog mozga. Uzroci mogu biti degenerativni, urođeni, upalni, posredovani imunitetom ili toksične prirode.
 
U dobermana klinički znakovi navedenog sindroma uključuju naglu pojavu trzaja ograničenih na područje glave. U većini slučajeva pokreti su gore-dolje, no ima slučajeva i u stranu. Psi se čine svjesni, ogovaraju na poziv i čine se potpuno normalnim za vrijeme epizode. Tremor obično prestaje sam po sebi nakon nekoliko minuta, a u nekih pasa se može trenutno zaustaviti odvraćanjem pažnje psa (npr. sa hranom).
 
Uzrok ovom sindromu još nije poznat. Iako je moguća fokalna epilepsija, nesposobnost odgovora na antiepileptične lijekove opovrgava ovu teoriju. Sljedeće se spominju abnormalna ponavljanja radnje ili stava ili položaja vidljivih u nekim fazama šizofrenije u ljudi, no od svih najvjerojatnija je teorija povezana s patologijom malog mozga.
 
Dijagnostička procjena ne pokazuje nikakve abnormalnosti uključujući i neurološki pregled, pretrage krvi, analizu cerebralne tekućine. Još uvijek nije poznato učinkovito liječenje jer ovdje ne pomažu lijekovi koji se daju kod epi-napada. Oboljeli psi ne razvijaju neke dodatne neurološke poremetnje, a u većini slučajeva ovaj sindrom znatno ne narušava kvalitetu života psa. U nekih slučajeva problem nestaje sam po sebi s vremenom.
 
Kako može biti nekoliko uzroka ovoj pojavi u Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da ljubimca odvedete na pregled kod veterinara. Isti će na osnovu pregleda postaviti dijagnozu, te po potrebi preporučiti odgovarajuću terapiju. Također, Vaš veterinar će u skladu s postavljenom dijagnozom biti u mogućnosti procijeniti direktni i indirektni utjecaj na opće zdravlje ljubimca, njegovu prognozu kao i sve druge aspekte oboljenja i liječenja.