Povratak

Trovanje ili anafilaktički šok?

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imali smo dva krasna, zdrava psa (jedan kavkaski ovčar 4 god. a drugi mladi pas bernardinac od 6 mj.). 2 sata nakon cijepljenja protiv bjesnoće došlo je do iznenadnog pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja (nagli pad, nemogućnost stajanja na nogama, povraćanje, proljev, nekontolirano grčenje mišića, hroptanje) što je nakon 2,5 h rezultiralo smrću mladog psa, dok se stariji uspio spasiti uz pomoć veterinara koji im je dao cjepivo uz njegovo objašnjenje da ih je netko otrovao. Napominjem da se stručna pomoć počela primjenjivati 1,5 h nakon početnih simptoma. Molim odgovor da li je moguće da je došlo do nekakve greške u davanju cjepiva ili su psi otrovani što nam se čini malo vjerojatno.

Ujedno napominjem da dežurna veterinarka iz Veterinarske stanice Split nije htjela izaći na teren, usprkos objašnjenju u kakvom su stanju psi.

O: Kao i u ljudi, tako i u pasa i mačaka, postoje slučajevi reakcija na vakcinu. Ako se ipak naprave usporedbe, zaključuje se da je ipak veći rizik ne cijepiti psa, nego što postoji mogućnost reakcije na vakcinu.

Suvremene vakcine imaju minimalne nuspojave, iako individualno psi mogu reagirati na vakcinaciju jače od drugih pasa. Reakcije na vakcinu mogu biti lokalne i sistemske. Od lokalnih reakcija, na mjestu aplikacije, najčešće se pojavljuje crvenilo, otok, bolnost, pa i krastice i apscesi. Krastice se često pojavljuju i na drugim djelovima tijela, koji su udaljeniji od mjesta aplikacije vakcine. Od sistemskih reakcija, može doći do anafilaktičke reakcije, koja uključuje probleme s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom, a ako se pravovremeno ne reagira, ubrzo dolazi do stanja šoka i uginuća. Ovakve reakcije nastaju ubrzo nakon aplikacije vakcine, već u nekoliko minuta, no mogu se javiti i nekoliko sati nakon vakcinacije. Rjeđe, ovakve reakcije nastupaju kasnije, ali unutar 24 sata. Prema američkim znanstvenim studijama, anafilaktički šok se javlja svega jednom na 15.000 vakcinacija.

Anafilaktički šok ponekad se može manifestirati atipičnim znakovima ovog stanja, npr. simptomima od strane probavnog sustava, kao što su proljev i povraćanje. Ipak češći su simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom (unutar 10 minuta), intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima.

Anafilaktički šok najčešće nastaje kod vakcinacija vakcinama koje sadrže inaktiviranog, odnosno mrtvog uzročnika bolesti, odnosno najčešće kod vakcina protiv bjesnoće, leptospiroze i corona virusa. Takve vakcine sadrže relativno velike količine virusa ili bakterija u dozi, te adjuvanse, koji potiču imunološki odgovor u životinja. Upravo ove karakteristike vakcine dovode do anafilaktičkih reakcija. Kod vakcine protiv bjesnoće pas zapravo reagira na uljni nosač u vakcini.

Također, davanje lijeka, kemikalija unesenih u organizam ili infektivnih mikroorganizama može izazvati anafilaksijsku reakciju.

Trovanja pak, kod kućnih ljubimaca mogu izazvati različiti deterdženti, kiseline, lužine, boje, lakovi, različiti derivati nafte, sredstva za zaštitu biljaka, umjetna gnojiva, sredstva za uništavanje moljaca, komaraca, muha, mrava, žohara, sredstva protiv miševa i štakora, fosforni i olovni preparati, cijankalij, arsen i sl. Svi navedeni otrovi dovode do teških ili vrlo teško popravljivih stanja, vrlo su čest uzrok uginuća, a za života dovode do različitih i netipičnih, često neprepoznatljivih reakcija organizma.

Kako se u pravilu jedino nalazom post mortem može pouzdano i točno utvrditi što se u stvari dogodilo (što je uzrok uginuća), zaista ne bih mogla reći koji je uzrok uginuća Vašeg ljubimca i tko je odgovoran.

Kako je iznenadno uginuće vrlo rijetko u pasa, mogu Vam spomenuti i neke druge uzroke: hipoadrenokorticizam, subaortalna stenoza, aneurizma, tromboemolija (obično plućna), kardiomiopatije (slabost srčanog mišića koja može nastupiti sekundarno nakon virusne ili parazitarne infekcije), supraventrikularna tahikardija, krvarenje (može se pojaviti bez vidljivog razloga, no vrlo često nastaje nakon induciranja hemangiosarkoma, no češće se ovaj oblik javlja u pasa starijih od 6 godina), toksini (iako obično postoje neki klinički znakovi). Karakteristično je gotovo za svaki od navedenih uzroka da uginuće nastupi tijekom nekoliko sati ili kraće.