Povratak

Vaginalna infekcija (vaginitis) - uzroci, simptomi, dijagnoza i terapija / Stafilokokna infekcija

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
zdravka_rumiha1


Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb 

P: Imam kuju njemačkog ovčara od 11 mjeseci. Nakon nekoliko dana njenog mirovanja primjetila sam iscjedak te je drugi dan odvedena veterinaru. Početa je tura s antibioticima prvenstveno da se snizi temperatura, terapija je trajala tjedan dana. Nakon analize brisa vagine koji je došao pozitivan (nalaz krvi uredan osim povišenih leukocita), ustanovljeno je da je riječ o stafilokoku koji ne mogu potući niti jednim antibiotikom. Sad me zanima da li postoji ikakva mogućnost kako bi se izbjegla kastracija te me zanima da li je doista jedina opcija vitaminizacija kuje (VMP) te čekanje ukoliko će se, s obzirom na dob kuje, uspjeti očistiti organizam te mi je preporučeno čekanje.
Molim za Vaš savjet. Iva

O: Općenito vaginalna infekcija ili vaginitis je termin kojim opisujemo upalu vagine. Vaginitis je češća pojava u pasa nego u mačaka, i to onih mlađih od godinu dana. U kuja koje se još nisu tjerale vaginitis obično nestaje gotovo i bez liječenja, nakon prvog estrusnog ciklusa, odnosno tjeranja.

Uzroci vaginitisa najčešće nisu specifični, a neki od njih su: pretpubertetni vaginitis, strano tijelo unutar vaginalne šupljine, infekcija urinarnog sustava, kontaminacija urinom ili fecesom kod onih jedinki u kojih postoji anatomska anomalija (no, ona je obično već uočljiva odmah po rođenju), infekcije (bilo bakterijske ili virusne etiologije), neoplazije. Također, može se pojaviti i kao idiopatska upala, upala kod koje se ne poznaje pravi uzrok kao i uzrokovan i dugotrajnim liječenjem antibioticima. Naime, dugotrajno liječenje antibioticima može za posljedicu dovesti i do disbalansa normalne bakterijske flore rodnice s posljedičnim umnožavanjem patogenih mikroorganizama i razvojem upale. Naime, normalna bakterijska flora sastoji se od aerobnih bakterija (E. Coli, stafilokoki i streptokoki) te anaerobnih bakterija (Bacteroides spp., Peptostreptococcus spp). Treba spomenuti i druge bolesti koje mogu uzrokovati pojavu vaginitisa (dijabetes mellitus, upale urinarnog trakta,...) dovođenjem do pada opće otpornosti organizma te stvaranjem preduvjeta za razvoj infekcije.

Klinički se kod vaginitisa mogu uočiti sljedeći simptomi: iscjedak iz vulve, prekomjerno lizanje vulvarnog područja, kapanje iscjetka, učestalo mokrenje, bježanje i privlačenje mužjaka (estrusni ciklus)....

Dijagnoza vaginitisa se postavlja općim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti te dodatnim pretragama (kompletna krvna slika i biokemija krvi, analiza urina, vaginalna kultura i citologija te vaginoskopija). Na osnovi nalaza pretraga postavlja se dijagnoza te preporučuje odgovarajuća terapija. Vezano pak uz nalaz krvne slike, moram napomenuti kako su jedan od glavnih faktora obrane organizma leukociti. Ima ih više vrsta, od kojih svaka ima svoju funkciju. Organizam pojačano proizvodi leukocite u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama. Oni se proizvode u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Smanjenje njihova broja zovemo leukopenija, a povećanje leukocitoza. Prema tome, povećanje ukupnog broja leukocita uz redovito i povišenu temperaturu, govori da u organizmu postoji žarište, odnosno infekcija, a zbog čega je Vaš veterinar i aplicirao antibiotik.

Terapija vaginitisa liječi se na osnovu postavljene dijagnoze. Pretpuberteni vaginitis prolazi bez liječenja, nakon prvog tjeranja (pretpostavka je da se to događa zbog nezrelosti epitela samog porođajnog kanala ili slabijeg općeg imunološkog sistema); primjerena antibiotska terapija na osnovi antibiograma te eventualno ispiranje vagine i ukoliko je uzrok strano tijelo ili neoplazije, uklanjanje istog. Svakako je u svrhu otimalnog oporavka ključno redovito davanje lijekova propisanih od strane veterinara, a ako se simptomi ne povlače biti u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom kako bi se terapija prilagodila ili promijenila a na osnovu nalaza dodatnih pretraga.

Općenito je vaginitis teško prevenirati, no održavanjem dlaka oko vulve kratkima i redovitim čišćenjem anogenitalne regije stanje se prilično dobro drži pod kontrolom.

Moram napomenuti, a s obzirom na dob Vaše ljubimice kako se ženke velikih pasmina pasa počinju tjerati u dobi 10-12 mjeseci, pa se možda u Vaše kuje i radi o tjeranju kao nespecifičnom uzroku vaginitisa ili upale mukoznog dijela rodnice, odnosno pojave isjetka iz vagine čiji simptomi će se spontano povući nakon tjeranja.

Vezano, pak, uz nalaz stafilokoka, kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore, a najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži dok rjeđe, infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom. Kako se fiziološka flora u trenucima pada imuniteta može prekomjerno namnožiti te uzrokovati klinički vidljive simtpome upale, antibiotska terapija pomaže trenutno u suzbijanju prekomjerne namnožene populacije, no kako bi se biološka ravnoteža na koži očuvala nije niti cilj da se u potpunosti ukloni populacija stafilokoka. Narušavanje ravnoteže fiziološke bakterijske flore na koži i sluznicama omogućuje druge patološke procese odnosno upale uzrokovane drugim uzročnicima te je jedini način da se spriječe recidivi vaginitisa, održavanje genitalnog područja čistim i imuniteta na optimalnoj razini kvalitetnom ishranom i dodacima prehrani (npr. Pfizer VMP tablete).

Što se, pak, kastracije tiče, odluku ćete morati donijeti u dogovoru s Vašim ambulantnim veterinarom koji će na osnovu poduzete terapije i kontrolnog pregleda procijeniti rizik, odnosno benefit nastalom stanju.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr