P: Imam kanarinca i bastarda i živahni su, pjevaju, ukratko ja bih rekla da su zdravi. Problem mi je što mi prijatelj želi dati kanarinca na čuvanje, a njegov kanarinac ne pjeva što je vjerojatno uslijed neke bolesti. Strah me da mi se moje ptičice ne zaraze. Nažalost, on nema novaca da kanarinca odvede kod veterinara, ja sam više puta bila sa svojim ptičicama i znam kolike su cijene pa razumijem da je to velik trošak, nažalost. Znam da je zarazan onaj neki parazit kod kojeg se kapne nešto na vrat i da je to jedan od mogućih razloga da ptičica ne pjeva. To je nešto što bih ja sama mogla napraviti, radila sam svojim, znam da je to davanje na slijepo, ali i kad sam išla na VEF su isto tako davali samo pretpostavljajući i na osnovu moje priče. Za mikrobiološku analizu znam da je skupa. Moje pitanje je što zapravo recimo bolestan kanarinac (ako pretpostavimo da jest jer ne pjeva) može prenijeti time što ih ja ujutro sve dotaknem, dajem im hranu, čistim krletku... Svaka ptica bi bila u zasebnoj krletci. I što mogu napraviti da smanjim taj rizik.
Hvala i s poštovanjem,
Martina

O: Više je načina prijenosa zaraznih bolesti, ukoliko pretpostavimo da je kanarinac Vašeg prijatelja doista pogođen istom.

Mogući načini prijenosa su kontakt (direktan i indirektan). Ovim način se najčešće prenose spolno prenosive bolesti, bolesti prenosive ugrizom te  bolesti koje se očituju egzantematičnim promjenama na koži. U indirektan način prijenosa ubrajamo  nežive predmete (fomites) kada na sebi sadrže dovoljan broj uzročnika, a prenosioci postaju kad se nađu u bliskom kontaktu s životinjom. Također, životinje (bilo divlje ili domaće) kao i čovjek, mogu biti mehanički prenosioci bolesti, te također kohabitacija (zajednički boravak) spada u puteve širenja indirektnim kontaktom. Daljnji načini prijenosa koji bi Vama mogli nešto značiti su zrakom (kapljična infekcija, prašina inficirana uzročnikom) i zaražena voda.
 
S obzirom na sve navedeno, bit će Vam doista teško spriječiti širenje eventualnr bolesti na Vaše zdrave ptice. No, s druge strane, postoji nekoliko čimbenika koji bi trebali postojati da bi uopće došlo do zaraze. To su: virulencija i količina mikroorganizma (nije svaki uzročnik zaraze jednako virulentan), zatim izvor zaraze, moraju postojati putevi širenja infekcije, ulazna vrata mikroorganizma (različita su za različite zarazne bolesti) te dispozicija (primljivost) makroorganizma.
 
Od svega navedenog, izdvojila bih dispoziciju makroorganizma jer ona predstavlja važan faktor u nastanku zarazne bolesti i s ostalim čimbenicima (virulencija i količina mikroorganizama, izvori, putevi širenja, ulazna vrata ) čini cjelinu bez koje nema zarazne bolesti. Dakle, u konačnici se sve svodi na zdravstveni, tj. imunološki status Vaših ptica, za koje navodite da su zdrave i da ne pokazuju nikakve znakove bolesti. Stoga, njihova otpornost kao i Vaše nastojanje u što boljem sprječavanju širenja zaraze (svakodnevna dezinfekcija gajbi, higijena opreme – posudica za vodu i hranu, provjetravanje prostora: bez propuha, naravno) trebali bi biti dostatni za očuvanje zdravlja Vaših ptica. Naravno, preporučam da pridošlicu pokušate, ako ikako možete, držati u zasebnoj prostoriji kako biste što više smanjili mogućnost zaraze.
 
Naravno da je uputno kanarinca odvesti veterinaru. Međutim, ukoliko nema drugih simptoma bolesti (napuhnutost, proljev, povraćanje, odbijanje hrane, potištenost, našušurenost perja, ubrzano disanje, šmrcanje, kihanje...), moguće je da kanarinac ne pjeva iz drugih razloga: previše masnih naslaga na trbuhu, ima kožne nametnike, mitari se ili se radi o patološkom mitarenju, ili općenito nije u dobroj kondiciji, neki kanarinci neće pjevati bez prisutnosti starijeg kanarinca "predvodnika" s kojim se onda natječu u pjevu. Pjev je kanarincu prirođeno svojstvo, koje preko roditelja kroz generacije nasljeđuje, a usavršava slušanjem pjeva odraslih ptica i samim vježbanjem. No, osim genetike, kao što sam spomenula, utječu uvjeti smještaja i držanja.