Povratak

Ranjen konj

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Davorka Balantin, dr.vet.med.,
Pet centar Heinzelova 60, Zagreb

P: Konj na ranchu na kojem jašem je zapeo nogom u betonsku rupu i kako je pokušavao izvaditi nogu iz rupe, oderao si je kožu na zadnjoj lijevoj nozi, ispod gornjeg zgloba. To smo mu zabandažirali i prestalo mu je krvariti. Hoće li mu noga zacijeliti i da li će moći ponovno trčati? Koliko dugo mu treba da se noga oporavi? Očekujem odgovor, Lorena

O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. S obzirom na uzrok, ozljede mogu biti mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske.

U užem smislu, ozljeda je oštećenje nastalo djelovanjem mehaničke sile. Sve ozljede mehaničke etiologije dijelimo na zatvorene i otvorene rane. Otvorene rane su prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a dijele se prema vanjskom izgledu i uzroku na ubodne rane (vulnus punctum ili ictum), posjekotine (vulnus scisum), razderotine (vulnus laceratum), razderotine i nagnječenja (vulnus lacerocontusum), ugrizne rane (vulnus morsum), nagnječenja (vulnus contusum ili cesifacta-tupi udarac), strijelne rane (vulnus sclopetarium, vulnus explosivum).

Svaka rana je primarno inficirana, a opći (gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost ...) i lokalni (količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, hematomi, poremećaj cirkulacije ...) utjecaji pomažu pojavi infekcije. Prvih 5 sati rana je bez promjena, između 5 i 9 sati po nastanku rane dolazi do nakupljanja limfocita, između 9 i 12 sati tu su Gram pozitivne bakterije, a nakon 12 sati i Gram negativne bakterije. Za 24 sata počnu se razmnožavati i piogene bakterije. Do 7 dana u rani se mogu naći sporogeni anaerobi i streptokoki, a nakon toga, do 20 dana nesporogene bakterije ( E.Coli, Proteus species) i u tom periodu anaerobi nestaju. Nakon 20 dana ostaju piogene bakterije (koki).

Prema vrsti mikroorganizama i kliničkoj slici infekcije rana se mogu podijeliti u tri skupine: piogene, anaerobne i putridne.

Liječenje rana se provodi (ovisno o samoj rani i njezinom nastanku) primarnom kirurškom obradom:

1) čišćenje rane (bijenje i dezinfekcija okoline),
2) anestezija rane - ovisno o položaju, regiji i težini rane (lokalna i opća),
3) isjecanje (ekscizija) prema Friedrichu - skalpelom obrežemo rubove rane za 2 - 4 mm (kožu i potkožje do dna rane), slijedi hemostaza i šivanje, postavljanje suhog povoja, imobilizacija, te po potrebi aplikacija tetanus antitoksina i aplikacija antibiotika.

Ako se radi o razderotini, nagnječenju ili strijelnoj rani, rana se rasječe do dna, ukloni se nekrotično tkivo, strana tijela. Pritom treba paziti da se ne oštete krvne žile i živci. Napravi se šav koji će samo približiti rubove, po potrebi se postavi dren, a nakon 4-5 dana se zatvara. Obavezno treba napraviti definitivnu hemostazu. Drenaža se izvadi tako da se na najnižem mjestu napravi rez skalpelom pa se u ranu uvuče dren koji se ostavi dijelom visiti iz rane. Dren se izvlači 3. dan. Stavi se suhi povoj koji se može skinuti za 6-12 sati ako je promočio, a ako nije promočio, za 24 sata.

Liječenje inficiranih rana se sastoji u drenaži, imobilizaciji, pravilnom povijanju i previjanju rane. U principu se uvijek postavlja suhi povoj.

Za postavljanje točne dijagnoze potrebno je uzeti anamnezu i informacije vezane uz regiju u kojoj je smještena rana, napraviti funkcionalne pretrage i prema potrebi rentgen.

Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koji su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. U kirurgiji je poželjna regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Pa tako koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom, mišići ograničenu (kod malih se defekata stvore nova mišićna vlakna, a kod većih je to nemoguće). Periferni živci imaju veliku moć regeneracije pri čemu udaljenost između presiječenih dijelova živca treba biti ispod 1 cm. Živčano tkivo središnjeg živčanog sustava zaraštava reparacijom. Krvne žile se ne nadoknađuju direktno regeneracijom već nastankom kolateralnog krvotoka ili proširenjem vasa vasorum ili nastankom anastomoza između susjednih krvnih žila. Tetivna vlakna se nadoknađuju bujanjem peritendineuma i fascilarnog veziva čime nastaje ožiljak koji ima čvrszoću, ali ne i elastičnost. Fascije se spajaju ožiljkom vezivnog tkiva. Hrskavično tkivo zaraštava isključivo reparacijom dok se koštano tkivo dobro regenerira.

Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.

Ranjavanjem nastaje krvarenje koje ispire ranu. Nakon 45 minuta se na površini rane nađu leukociti. Obično se stvori krasta koja otpadne nakon 2 dana te se ponovnim sušenjem rane stvori nova krasta. Za 3 - 4 dana nastaje mlado granulacijsko tkivo. Površina rane zatvara se rastom kože sa strane.

Načini zaraštavanja rane su primarno-CIKATRISATIO PER PRIMAM INTENTIONEM, sekundarno-CIKATRISATIO PER SECUNDAM i zaraštavanje pod krastom-CIKATRISATIO SUB CRUSTAM. O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela...

Iz svega navedenog, razvidno je da je problematika rana vrlo složena, te bez kliničkog pregleda životinje nije moguće niti otprilike predvidjeti posljedice.

Svakako posjetite veterinara koji će Vam nakon pregleda konja moći reći o kakvoj se rani radi i eventualno kada možete očekivati potpuno izlječenje.