Kornjača jede vlastiti izmet / Važnost vitamina u prehrani vodenih kornjača

 
Odgovara:
Dragica Nemeš, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

O: Koprofagija ili jedenje izmeta je kod kunića i zamorčića prirodna jer tim postupkom nadoknađuju potrebne vitamine,  ali u drugih životinja nije fiziološka pojava i obično je podazatelj da ljubimac oskudijeva u prehrani sa vitaminima.

Dok su kornjače male, hrana mora biti od sirovog mesa (piletina, teletina, junetina, goveđa ili teleća srca, pileća srca, puretina). Sirovo meso obiluje vitaminom B1 (hrana za živčani sustav i mozak). Bez njega nastaju smetnje u kretanju i grčevi u probavi. Vitamin B2 služi za građu mišića, bez njega nastaju krvarenje na koži i smetnje u živčanom sustavu. Isto vrijedi i za vitamin B6. Vitamin B12 trebaju probavni organi jer je neophodan za nastanak crvenih krvnih zrnaca (hemoglobin), koji prenosi kisik gdje u nedostatku njega nastaje anemičnost i apatija, te smetnja u razvoju. Vitamin A jača vid, štiti kožu i pomaže plodnosti, bez njega je koža preosjetljiva. Vitamin C je značajan u građi kostiju i jačanju imuniteta kornjače. D3 vitamin pospješuje simbiozu kalcija i fosfora, izuzetno značajan u formiranju kostiju, bez njega nastupa rahitis. Vitamin E pospješuje i stabilizira druge vitamine te nezasićene masne kiseline. Vitamin H (biotin) je faktor rasta, u njegovu nedostatku dolazi do smetnji u rastu, manjku apetita i grčeva. Vitamin K omogućuje grušanje krvi poslije ozlijeda, a pomanjkanje spriječava normalno zarašćivanje i izaziva oštećenje jetre.

Stoga, hranite svoje kornjače raznovrsno, od mesa, voća, povrća ili, na kraju, onoga što one žele. Dodatni kalcij možete riješiti pomoću sipine kosti koju možete usitniti.

O uvjetima držanja kornjača i važnosti vitamina u njihovoj prehrani pisala sam i ovdje.

O (ne)društvenosti vodenih kornjača i mogućoj pojavi međusobne agresije pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

U slatkovodnih životinja količina soli u tijelu je veća nego u okolnoj vodi pa voda, zbog osmoze, ulazi u tijelo te je ove životinje moraju pojačano izbacivati. Zato nije potrebno da piju vodu.

Osmoza je difuzija (spontano miješanje dviju tekućina kroz njihovu dodirnu mebranu) vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina selektivno polupropusnom membranom (membrana propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari, preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne energije.