Kornjače - prehrana, društvo i uvjeti držanja

Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

O: Iako niste naveli, vjerojatno se radi o vrsti Trachemys scripta scripta ili Trachemys scripta troosti. Obje vrste su vodene vrste i zahtjevaju vrlo slične uvjete držanja.

Prvo treba naglasiti da su to vrste koje postižu dužinu oklopa od oko 20 - 25 cm, do 7. godine života, no ima i vrsta kod kojih ta dužina dosiže i 30 cm. U pravilu ženke su veće od mužjaka. Nakon sedme godine života one još uvijek rastu, tek nekoliko milimetara godišnje, što i ne možemo zamjetiti.

S obzirom na veličinu koju postižu kao odrasle jedinke, potreban Vam je terarij od 150 litara za svaku kornjaču. Dok su još male, možete ih držati u manjem terariju, no vrlo brzo ćete ga morati zamijeniti većim. Kornjače moraju imati dovoljno prostora za plivanje, kako ne bi došlo do atrofije muskulature i problema s kretanjem. U terariju mora biti smješten kopneni dio na kojem će se kornjača odmarati i sunčati. Kako su to, kao i ostali gmazovi, hladnokrvne životinje, i temperatura tijela im ovisi o okolišu, voda mora biti grijana grijačem i nikada temperature ispod 25°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijali svi metabolički i imunološki, te drugi fiziološki procesi u organizmu kornjača. Kod promjene vode obavezno koristite odstajalu vodu, pripremljenu sa sredstvima koja vežu klor i teške metale. Na dnu terarija možete staviti kamenčiće, jer su to vrste koje vole kopati i zakopavati se. Vodite računa da kamenčići ne budu manji od usnog aparata kornjača, kako ih ne bi progutale, što dovodi do zatvora crijeva i konačno smrti. Isto tako ne bi smjeli biti ni preveliki kako se kornjače pri kopanju ne bi ozlijedile. Kako su kornjače poznate kao veliki onečišćivači vode, preporučljivo je u terarij smjestiti filter, uz koji nećete tako često mijenjati vodu. Obavezna je rasvjeta s full spektrom UV zračenja, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D_3, koji je odgovoran za transport i resorpciju kalcija. U protivnom dolazi do problema s koštanim strukturama, osobito oklopa, koji postaje mekan, te ako se ne promijene uvjeti držanja i ne provede terapija, završava smrću.

Ukoliko uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, osim mekšanja oklopa javit će se i niz drugih bolesti, nepravilan rast (kornjačice ostaju male i zakržljale), odgađanje spolne zrelosti itd.

Vrlo je bitno da kornjače imaju raznoliku prehranu. Hrana mora biti svježa, sirova i ne začinjena. Kornjače uvijek treba hraniti u terariju, u vodi, jer ne mogu gutati na suhom. Ostatke nepojedene hrane obavezno ukloniti, kako ne bi onečišćavali vodu.

Mlade kornjače se hrane dva puta na dan, dok one starije od godinu dana jedu svaki drugi ili treći dan. Hrana animalnog podrijetla je najvažnija hrana, što uključuje piletinu, teletinu, govedinu, pileća i goveđa srca i jetrice, slatkovodne ribe, akvarijske puževe, cvrčke,  crvi brašnari, fobasi, kišne gliste itd. Živa hrana poput ribe, crva, cvrčaka budi lovački instinkt u kornjača. Ova hrana bogata je i kalcijem. Uz hranu animalnog podrijetla možete ponuditi i gotovu tvorničku hranu u obliku briketića i račića, ali ona nikako ne smije biti jedini izvor prehrane.

Biljna hrana je također vrlo važna, osobito u starijih kornjača kada više preferiraju hranu biljnog podrijetla. No to ne znači da hranu animalnog podrijetla treba potpuno izbaciti iz prehrane. Ponudite joj povrće i voće, kao što su mrkva, crvena salata, rajčica, jagode, lubenice itd. Osim navedenog, možete im ponuditi i akvarijsko vodeno bilje, koje osobito vole jesti. Povrće uvijek treba biti svježe, s time da moram naglasiti da se svo povrće ne smije davati, npr. špinat, kupus, blitva, jer blokiraju apsorpciju kalcija, pa se javljaju problemi s oklopom i kostima. Što se tiče voća, može ga se davati vrlo rijetko, jednom u dva mjeseca, zbog količine šećera koju sadržava.

Mlade kornjače hrane se svaki dan, dva puta dnevno, s time da je meso svaki dan obavezno. Starije kornjače hrane se mesom 2 - 3 puta na tjedan. Mladim kornjačama je obavezno 2 - 3 puta na tjedan dodavati multivitaminske pripravke u vodu, a kao izvor kalcija i sipinu kost za ptice.

Osim kralješnice, kornjače imaju i vanjski skelet, odnosno oklop.

Oklop se sastoji od dva dijela: karapaksa, odnosno leđni dio i plastrona, trbušni dio. Karapaks i plastron s obje su strane povezani koštanim nastavcima na plastronu, dok su sprijeda i straga nepovezani, na kojima se nalaze otvori za ekstremitete, glavu i rep. Oklop čine pedesetak kostiju koje su srasle. Na karapaks su srasli kralješnica i rebra. I karapaks i plastron su pokriveni ljuskama, koje su zapravo izrasline epiderma. Vodene kornjače imaju niži oklop, što im omogućuje nesmetani prolaz kroz vodu, te zakopavanje u pijesak. Upravo su ljuske te pomoću kojih se najčešće određuje približna starost u kornjača. Ljuske imaju svojevrsne koncentrične prstenove, koji podsjećaju na godove drveta. Brojenjem prstenova se određuje približna starost kornjače. Što su kornjače starije, to su manje uočljivi, pa je i teže odrediti starost. Ponekad se i dužina oklopa uzima kao orjentir za određivanje starosti, što opet nije nije sigurna metoda, jer veličina kornjače ovisi o uvjetima držanja, prehrani i spolu kornjače.

Kornjače nisu društvene životinje i same sebi su dovoljne, pa i nisu neki ljubitelji maženja. Neće im ništa štetiti, ali svakako neće biti oduševljene. Ne vole ni društvo pripadnika svoje vrste, osim u vrijeme parenja.

Za zaključiti je da su te prekrasne životinjice prvenstveno za promatranje, što ne znači da ćete manje uživati u njima.