Mlade kornjače i zaštićena čančara

Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na čančari utvrđena je kazna u visini od 4.000,00 kn. Ova vrsta kornjače nije zaštićena samo na nacionalnoj, već i na internacionalnom nivou (CITES) i za njeno držanje morate imati posebnu dozvolu nadležnog ministarstva.

Čančara naseljava područje Španjolske, južne Francuske, Italiju, Siciliju, obalna područja Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske. U Hrvatskoj je česta u Dalmaciji, uzduž Velebita, na Kvarnerskom otočju je puno rjeđa. Kontinentalni dio Hrvatske joj nije prirodno stanište, gdje je ljudi donose i drže često u svojim vrtovima. Na balkanskom poluotoku razlikujemo dvije podvrste Testudo hermanni boettgeri i Testudo hermanni hermanni.

Čančare žive zasebno, jedino u vrijeme parenja pronalaze pripadnike svoje vrste. Čančare se pare najčešće nakon zimskog sna, u svibnju ili lipnju. Ženke šire karakterističan miris, kojim privlače mužjake. Mužjak miriše i gricka ženku za prednje noge i glavu. U ovoj situaciji mužjak zna biti dosta agresivan pa često dolazi do ozlijeda, osobito ako ženka odbija se pariti. Kada ženka prihvati mužjaka, parenje započinje, a mužjak se počne glasati piskutanjem. U mužjaka sperma se stvara tijekom ljeta, kao i kod ženki jaja, koja u potpunosti razviju do proljeća, kada izlaze iz hibernacije. Ljuska jajeta se u potpunosti razvija nakon oplodnje. Zanimljivo je da se ženka ne mora svaki puta pariti da bi došlo do oplodnje, već imaju sposobnost zadržavanja sperme u organizmu i do četiri godine. Nakon oplodnje ženka počinje tražiti mjesto gdje će položiti jaja. Najčešće bira zaklonjeno mjesto, koje je izloženo suncu, te stražnjim nogama kopa. U udubinu u zemlji polaže najčešće 6-8 jaja (3-15), koje nakon toga ih zatrpava i odlazi. Inkubacija jaja traje 60-90 dana, ovisno o temperaturi. Temperature od 30 stupnjeva celzijusa su najpogodnije, dok kod nižih temperatura inkubacija traje duže. Mladunci izlaze iz jaja najčešće u rujnu, probijajući ljusku jajeta, veličine su oko 3-4 centimetra i odmah su spremni za samostalan život. U prvim danima života oklop je mekan, naboran, ali već nakon par dana postaje ravniji i čvršći.

Mlade čančare svakako bi bilo najbolje smjestiti u prethodno pripremljen terarij. Ovisno o broju kornjača, terarij mora biti dovoljno prostran kako bi kornjačice se mogle nesmetano kretati. Na dno terarija kao podlogu savjetujem zemlju, koja nije gnojena. Često se kao podloga koristi šljunak, pjesak, piljevina, što nikako nije preporučljivo. Obavezno je osvijetljenje sa UV spektrom, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, odgovornog za resorpciju i metabolizam kalcija u oklop i druge koštane strukture. Dakle, pošto ne žive u prirodi, i nisu izložene sunčevom svijetlu, ovakvo osvijetljenje će biti neophodno kako bi imale čvrst oklop. Čančare obično koriste jedno mjesto u terariju gdje obavljaju nuždu, stoga kod čišćenja, ne treba očistiti sve, kako bi ostao miris, po kojem će čančara ponovo prepoznati svoje mjesto za obnavljanje nužde. U terarij treba smjestiti i posudu ili bazenčić sa vodom, koji nije predubok, da se kornjače ne bi utopile. Možete staviti i kamene ploče (da bi mogle trošiti nokte) ili komad drveta, te nekakav zaklon gdje bi se mogle skrivati. Jedna strana terarija bi trebala imati pored UV neonke i lampu koja će zagrijavati terarij na 35 stupnjeva celzijusa, a druga strana bi bila hladnija i vlažnija, koju bi koristile za spavanje. Kornjačama u drugoj godini života svakako treba omogućiti hibernaciju, koja opet zahtijeva specijalne uvjete u zatočeništvu, osim ako ćete ih kasnije držati vani, one će same proći cklus koji je potreban da dođe do hibernacije.

Što se tiče prehrane, bilo je različitih polemika i diskusija i sa znanstvene strane. Mišljenja sam da čančare nisu isključivi vegetarijanci, te postoje znanstveno dokazane činjenice da čančare u prirodi ponekad pojedu i kojeg kukca , puža i slično, što se ipak događa vrlo rijetko. No, to svakako ne znači da ju treba hraniti hranom animalnog podrijetla, koja će vrlo brzo zasigurno dovesti do oštećenja različitih organskih sustava, a osobito bubrega. Ipak, savjetujem da u zatočeništvu se držite prehrane bazirane na hrani biljnog podrijetla. Možete davati povrće i gotovu tvorničku hranu za kopnene kornjače.

Ipak, razmislite da kornjače vratite u njihovo prirodno stanište, gdje će zasigurno imati najbolje uvjete života.