Obična čančara

Odgovara:
Marko Vincek, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Gore, Albanije i Grčke, te dijelove Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske. U Hrvatskoj je česta u području Dalmacije do sjeverozapadne granice Zadar "- Novigrad "- Obrovac. Sjeverozapadno, uzduž Velebita, na otocima Rabu, Cresu i Krku, čančara je puno rjeđa. U kontinentalnim predjelima naše zemlje prirodno ne dolazi.

U okviru populacija koje naseljavaju Balkanski poluotok, razlikuju se dvije podvrste, nominalna Testudo hermanni hermanni (Gmelin, 1789) i Testudo hermanni boettgeri (Mojsisovics, 1889). Relativno je lako međusobno razlikovati ove dvije podvrste. Ttreba samo pogledati oblike koloracije na plastronu. Kod podvrste T. h. hermanni tamnija pigmentacija je cjelovitija i pokriva veću površinu plastrona, dok je kod T. h. boettgeri ona dosta slabije izražena sa većim nepigmentiranim prostorom u središnjem dijelu plastrona.

Čančara je kornjača, a svim je kornjačama "životni moto": tko polako ide, daleko stigne. Kada osjeti opasnost, spas će potražiti u zaštiti svojega čvrstog oklopa. Izuzetno se lako navikava na sužanjstvo i vrlo često i u našim gradovima ljudi udomljavaju čančare u svojim vrtovima, stanovima ili na balkonskim terasama.

Udomimo li čančaru u vrtu ili u kući (u terariju), lako će se naviknuti i snaći. U jelu nije probirač pa joj svakojako povrće ide u tek, a usput pojede i crve, pužiće, gusjenice i slično. Bude li hrane u obilju, neće joj dodijati da pomalo žvače od jutra do mraka; nema li hrane "- izdržat će bez nje i čitave tjedne.

I tako, dan po dan, čančara proživi svojih pedesetak i više godina. Žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo, ali zato imaju dugi životni vijek. Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne ozljede.

Obična čančara živi po suhim, kamenitim, grmljem obraslim toplim predjelima mediteranskog područja. Najčešća je po travnatim kamenjarskim ravnicama, gdje se često susreće po rubovima maslinjaka, šikara i na obradivim područjima. Rjeđe je možemo naći u brdovitim područjima, dok je iznad 700 m vrlo rijetka. Izbjegava ekstremne temperature, zimsko razdoblje u stanju mirovanja provodi plitko zakopana pod zemljom. Prije nego što dobro zahladi, a to je obično krajem listopada, čančara u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati tople proljetne dane. Iz zimskog se sna budi tijekom ožujka i travnja i kreću u potragu za partnerom. Odmah nakon toga dolazi do parenja.

Iako inače vrlo miroljubljivi, mužjaci u vrijeme parenja postaju vrlo ratoborni. Kao pravi hrvači, suparnici nastoje jedan drugoga prevrnuti na leđa. U međusobnoj potjeri znaju se i satima sukobljavati u tako žestokoj borbi. Pobijeđeni će dugo mlatarati nogama, dok mu ne uspije osoviti se. Za trajniju uspomenu na poraz, pobjednik će ga još ljuto ugristi. Kornjače grizu bezubim čeljustima kao oštrim kljunom.
 
Nakon parenja i oplodnje ženka počne tražiti pogodno mjesto za polaganje jaja. Najprije vrhom čeljusti počne pipati zemlju i zagrebavati zemlju prednjim nogama. Kada pronađe neko zaklonjeno, suncu izloženo mjesto u rahloj zemlji započne stražnjim nogama kopati jamicu. U njoj odloži 3 "- 15, obično 6 "- 8 bijelih ovalnih ili okruglastih jaja, veličine golubljih. Cijeli proces polaganja jaja, od početka kopanja, polaganja i zatrpavanja traje oko 3 sata. Nakon što zatrpa rupu, završavaju njene materinske brige. Čančarina jaja ostaju dugo u zemlji; u idealnim uvjetima inkubacija traje izmedu 8 i 11 tjedana (60 do 90 dana), mladunci iz jaja izlaze u rujnu. Što je temperatura zraka niža, to inkubacija dulje traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30° - 31,5°C i u tim se uvjetima najčešće izliježu mladi miješanih spolova. Neka su istraživanja pokazala da niže temperature inkubacije rezultiraju većim brojem mužjaka, a da se kod temperatura viših od 31,5°C izlijezu ženke. 

Nakon što dovrši embrionalni razvoj u jaju, mladunci počinju izlaziti van. Obično taj proces traje od 8 "- 24 sata. Ponekad svi mladunci ne izađu u isto vrijeme van, neki izađu i dan kasnije. Probijanje iz ljuske jaja i izlazak iz gnjezdišta nisu nimalo lagan zadatak, treba se probiti i kroz sloj zemlje kojim su pokriveni. U svojim prvim trenucima izlaska iz jaja oklop im je skroz zgužvan i naboran od sklupčanog polozaja u jajetu. Kada se izlegu, veličine su 30 "- 40 mm i sa 6 "- 8 g težine prepuštene same sebi, ali jako aktivne i živahne i odmah spremne za samostalan život. Istog se trenutka počnu kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Rastu polako pa će veličinu svojih roditelja dostići tek za 5 - 7 godina.

Noge su kratke i zdepaste, prsti su srasli zajedno, na prednjim nogama imaju 5, na stražnjim 4 pandže. Oklop je sa gornje strane maslinastožut s tamnim šarama, odozdo je sa svake strane crni rub. Nadrepna ili suprakaudalna ploča stražnjoj strani oklopa je uvijek podijeljena i prema tome parna. Na vrhu repa je oštar šiljak, dostiže dužinu oklopa od 12 "- 20 cm, dok ženke T.h. boettgeri mogu narasti do 25 cm duljine.

Hrani se uglavnom biljnom hranom (lišćem sočnih biljaka i plodovima), ali ponekad se znaju hraniti i kukcima, te lešinama uginulih životinja, u zarobljeništvu jede voće, lišće salate i ostatke hrane.

Čančara je ozbiljno ugrožena promjenama koje je čovjek izazvao u okolišu, naročito na poljoprivrednim površinama koje se obrađuju pomoću mehanizacije, izlovljavanjem i prodajom na crnom tržištu i požarima. Čančare su zaštićene na nacionalnom i internacionalnom nivou (CITES Appendix II, EEC C1, Bernska konvencija Appendix B). Čančare iz naših krajeva često su predmet ilegalne trgovine, jedan od izuzetno loših primjera je sjeverna Dalmacija, gdje su nerijetko čančare, uz same ceste, uz voće i povrće nude strancima na prodaju.

Još u travnju 1965. tadašnji Republički zavod za zaštitu prirode SRH donio je Rješenje o zaštiti obične čančare. Prema Zakonu o zaštiti prirode zabranjeno je običnu čančaru uznemiravati te izdvajati iz njenih prirodnih obitavališta. Strogo je zabranjeno prikupljanje kornjače čančare i njenih jaja. Hvatanje čančare u znanstvene svrhe iznimno je dozvoljeno samo uz prethodnu suglasnost Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Uništavanjem obične čančare nanosi se nenadoknadiva šteta našoj zavičajnoj fauni. Stoga treba najenergičnije reagirati na svaki pokušaj uništavanja ove vrste.

U Republici Hrvatskoj čančara je zakonom strogo zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine 70/2005) odnosno Pravilnikom o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine 7/2006). Temeljem Priloga I navedenog Pravilnika čančara je proglašena strogo zaštićenom zavičajnom divljom svojtom. Prema članku 19. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/2005) strogo zaštićenom svojtom može se utvrditi: divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske; usko rasprostranjeni endem i divlja svojta zaštićena na temelju međunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi, potvrđenog od Republike Hrvatske. Istim su Zakonom o zaštiti prirode određene koje su to zabranjene radnje nad strogo zaštićenim životinjama (članak 85. stavak 2). Prema ovom članku zabranjena je svaka radnja kojom se divlje svojte bez opravdanog razloga ometaju i uznemiruju u njihovom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, uklanjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te uništavanje ili oštećivanje njihovih staništa, gnijezda ili legla i obitavališta ili mijenjanje njezinih životnih uvjeta u mjeri u kojoj bi svojta postala ugrožena). Opravdani razlog utvrđuje Ministarstvo. Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Istim su Zakonom također utvrđene i prekršajne sankcije za kršenje istih. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na zaštićene svojte Zakonom je propisana novčana kazna za fizičke osobe u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kn. Pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (Narodne novine 84/1996) propisan je iznos od 4.000,00 kn po jedinki kao naknada štete za ubijanje odnosno radnje koje prouzroče smrt životinje, a koji se kao imovinsko-pravni zahtjev podnosi nadležnom sudu. Nadalje, lov odnosno hvatanje čančara je i kazneno djelo sukladno čl. 258. Kaznenog zakona.