pet centar je super

P: Molim Vas da mi napišete nešto o karakteru pirenejskog planinskog psa.

Kristina

O: Pirenejski planinski pas porijeklom je, kako nam i samo njegovo ime sugerira, s Pireneja, iako se pretpostavlja kako je ova pasmina zapravo potekla, još u davnijoj prošlosti, od pasmina iz srednje Azije i Sibira.

Kako se uz samu pasminu veže ime Pireneji, razumljivo je da govorimo o planinskom psu koji podnosi niske temperature i zahtjeva puno prostora. U najboljem slučaju vlasnik bi morao imati srednje do veliko imanje koje je ograđeno iz razloga što su ti psi odlični čuvari te ukoliko je imanje ograđeno, ne moraju tražiti imaginarnu granicu svoje farme, što običavaju činiti ako granica nije jasno definirana.

Odličan je čuvar i vrlo je mirnog temperamenta.

Pirenejac nije pas koji puno laje, osim ako se u blizini ne nalazi neki stranac (čovjek ili životinja), kada postaje žestoko spreman na obranu svojeg imanja. Odlično raspoznaje domaće životinje od životinja „napadača“, kao i svoje ukućane od susjeda i stranaca. Dobro se slaže i s mačkama. Prema drugim psima, posebice mužjacima, zna ponekad biti oštar.

Nije pretjerano razigran pas, već staložen, no voli se puno kretati i možemo reći da je to njegova potreba. To je temeljni razlog zašto pirenejski planinski pas nije prikladan za stan pa čak niti za kuću s malim dvorištem. Ukoliko vlasnik baš inzistira na posjedovanju takve pasmine, a nema optimalne uvjete, svakako je manjak prostora potrebno nadoknaditi dugim šetnjama po različitim terenima. Ukoliko mu pak uskratimo kretanje, dobit ćemo vrlo destruktivno raspoloženog psa.
 
Vlasnik psa ove pasmine bi morao biti osoba koja ima čvrst stav i nikako ne bi smio svog psa tretirati kao čovjeka jer će u tom slučaju pirenejac pokušati preuzeti vodstvo u kući, odnosno ponašati se dominirajuće, a to nikako ne želite. Dresura ove pasmine može zadati vlasniku podosta poteškoća, no uz strpljiv, smiren i dovoljno odlučan stav rezultati neće izostati.