Vrijednosti nalaza krvi i povišen nalaz ALP-a | Najčešće bolesti jetre u mačaka

Odgovara:
Martina Petrović, dr. med. vet.
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam mačku staru 10 god. koja je dosta smršavila pa smo u 6 mj. prošle godine išli raditi krvnu sliku. Bila joj je GGT 53 sve ostalo ok. Ali sve. Ona se ponašala normalno, nikakvih promjena na njoj. Tada je imala 3,6 kg. Veterinar je mislio da se radi o "trovanju" kupovnom hranom  i rekao da je hranim mesom jer je konzervirana hrana puna štetnih tvari. Danas ima 3,2, kg, znači mršavi, GGT joj je 57 ali joj je ALP 70. Sve ostale vrijednisti su ok, malo povišeno željezo. Ona se i dalje potpuno nornalno ponaša, jede, igra se, ne pokazuje da ju nešto boli, osim što je smršavila. Jedino ponekad natašte povraća slinu ili bijelu pjenicu. Ali nakon toga jede. Da li je po krvnoj slici riječ o karcinomu? Znam da ALP ukazuje na to, ali ne znam da li može biti još nešto i koje bi eventualno pretrage trebalo napraviti da se utvrdi točno? Sanda

O: S obzirom na opis simptoma i nalaza koje ste naveli u Vašem upitu, teško mi je posumnjati na karcinom. Navedene promijenjene vrijednosti nalaza krvi mogu upućivati na patološke procese na jetri ili nekom drugom organskom sustavu.  Također, mršavljenje nije specifičan simptom, već može pratiti različite bolesti zarazne ili nezarazne prirode.

Jetra kao organ ima vrlo visoke regenerativne kapacitete te je u tom smislu najvažnije točno utvrditi i ukloniti uzroke oboljenja.  Navest ću najčešće bolesti jetre koje se javljaju u mačaka.

Hepatička lipidoza (poznata i kao idiopatska hepatička lipidoza ili bolest masne jetre) – česta je bolest u mačaka koja nastaje kada mačka postane anoreksična (odbija hranu ili znatno smanji količinu dnevno unesene hrane). Tada tijelo počinje koristiti uskladištene masti kao energiju. Iz depoa, masti dolaze do jetre kako bi se preradile i iskoristile kao hranjive tvari u organizmu. No, jetra postaje u jednom trenutku prezasićena i nesposobna preraditi masnoće brzo koliko je potrebno. Ovo dovodi do nakupljanja masti u jetri što ometa normalnu funkciju jetre.

Holangitis/holangiohepatitis kompleks – ovo je niz povezanih upalnih ili infektivnih poremećaja jetre i/ili žučnog sustava. Uzroci mogu biti infekcije (vrlo često FIP), pankreatitis, bakterijske infekcije, parazitarne infekcije (uključujući toksoplazmozu).

Oštećenja toksinima (toksična hepatopatija) uzrokovana izlaganju lijekovima, toksinima ili nedostatkom krvi u jetri.
Tumor - postoje dva tipa tumora koji zahvaćaju jetreno tkivo: primarni su rijetki u mačaka, dok su daleko češće metastaze iz nekog drugog mjesta u tijelu.

Portosistemski ili jetreni šant (odvod) - predstavlja abnormalnu komunikaciju između portalnog i sistemskog venoznog sustava a dozvoljava da se krv iz crijeva dostavi sistemskoj cirkulaciji prije jetrene detoksikacije. Ovo znači da krv zaobilazi jetru rezultirajući u izostanku detoksikacije u jetri i podizanjem nivoa toksina u krvi. Može biti urođen ili stečeni (u većine mačaka je urođeni).

Simptomi bolesti jetre mogu biti različiti, a ovise o uzroku bolesti. Najčešći simptomi su: žutica ili icterus (žutenje bjeloočnice, kože i mukoznih membrana), gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje (poliurija), pojačano žeđanje (polidipsija), povećanje jetre, apatija, proljev, naglo povraćanje, neugodan zadah.

Dijagnostika svakako obuhvaća pretragu krvi, kako kompletnu krvnu sliku tako i biokemijski nalaz. U biokemijskoj dijagnostici poremećaja funkcije jetre prate se vrijednosti dvaju enzima, ALT i AST.

ALT (alanin aminotransferaza) je enzim kojeg proizvode jetrene stanice. Smatra se enzimom specifičnim za jetru u pasa i mačaka te se koristi kao okvirni test za dijagnostiku jetrenih bolesti, ali samostalno ne može poslužiti za postavljanje dijagnoze. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja.

AST (aspartat aminotransferaza) enzim je kojeg stvaraju jetrene stanice no može se pronaći i u skeletnom i srčanom mišićju, mozgu i crvenim krvnim stanicama. Indikator je jetrenih bolesti, a s obzirom da se nalazi i u drugim organima, nije toliko specifičan za bolesti jetre kao što je to ALT.

Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica. Razina bilirubina je povišena u mačaka s bolestima jetre, žučnog mjehura ili kod hemolize.

No osim navedenih, pokazatelj stanja je i albumin - glavni protein krvne plazme koji se proizvodi u jetri. Niska razina albumina može biti znak bolesti jetre. Razine željeza i glukoze u krvi nisu znatno povišene te bez kontrolnog nalaza nemaju osobito dijagnostičko značenje.

ALP (alkalna fosfataza) se smatra nespecifičnim enzimom, čija povišena vrijednost nema punu dijagnostičku vrijednost, s obzirom na to da može nastati u različitim stanjima. Ustvari se radi o više enzima, a vrijednost pri rutinskoj analizi krvi, predstavlja ukupnu ALP. U najvećem dijelu ALP se proizvodi u jetri i kostima, ali i u bubrezima, crijevima i placenti gravidnih životinja. Osim toga, primjena nekih lijekova, poput glukokortikoida i barbiturata također podiže razinu ALP u serumu. Najčešće, kada je ALP povišena, sumnja ide prema određenim procesima na jetri i kostima, ali za otkrivanje o čemu se precizno radi, potrebne su dodatne pretrage. Kao najčešća bolest kod koje dolazi do povišenja ALP navodi se Cushingova bolest (hiperadrenokorticizam) kod koje nadbubrežna žlijezda luči previše glukokortikoida. Ostale bolesti su one koje su primarno vezane za jetru (hepatitis, holangitis, nodularna hiperplazija) ili one koje su sistemske, ali imaju za posljedicu i oboljenje jetre (pankreatitis, tumori, diabetes melitus, hipotiroidizam). Kod bolesti koštanog sustava također raste razina ALP, npr. tumori na kostima, hiperparatiroidizam, osteomalacija.

Osim ovih biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike je neophodno napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre, serološka testiranja (za bolesti poput FeLV, FIV, FIP i toksoplazmozu jer mogu biti povezane s nekim bolestima jetre).

Uz bilo koju sumnju, uvijek možete potražiti drugo mišljenje, a obratiti se možete i na Klinike Veterinarskog Fakulteta u Zagrebu.