Bolest mačka i sumnja na virus mačje imunodeficijencije (FIV)

 
Odgovara:
Franjo Hrgota, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka

jedan bubreg bio malo veći. Uključe enroxil sa pretpostavkom na upalu bubrega, dobije ih 5 poslije 5 xiklava i jednog depoa i dvije infuzije oko 350 ml. Poslije te terapije nije niti na kakvoj drugoj, ali temperatura uveče visoka. Nema neke druge simptomatologije osim što leži po cijeli dan, smršao je jer slabije jede. E, šta li je u pitanju? Da je trovanje do sad vjerovatno ne bi bio živ, jesu li bubrezi - ne znam ili...? Nije jasna ova temperatura, kako ustanoviti gdje je žarište? Ovdje je sve tako oskudno i nemarno, a teško mi je naći recimo pastu Imunobost ili nešto slično, proizvode Recovery itd., ovdje nema ništa, ima dijagnostika, ali ne znam za koju korist. Imamo jednog veterinara kod kog idemo, ali ovaj put ni on ne zna dijagnozu. Hvala Vam, očekujem Vaš savjet.
Suada

O: Čest uzrok problema poput ovih koje ste opisali zna biti virus mačje imunodeficijencije (FIV), a bolest koju uzrokuje naziva se i mačjom sidom. Radi se o lentivirusu koji je proširen po cijelom svijetu, a smatra se da zahvaća 2-4% ukupne populacije mačaka. Bolest koju izaziva karakteristična je po polaganom razvoju i sekundarnim infekcijama, a rijetko biva fatalna.

Primarni način širenja ovog virusa su duboke ugrizne rane, a prenosi se i preko mukoznih površina, kao što je sluznica usta, rektuma ili vagine. Mačke koje žive isključivo u stanu imaju manje šanse za obolijevanje ako se osigura da ne dolaze u kontakt s inficiranim mačkama. Nije do kraja jasan značaj kontakta u širenju virusa.

FIV napada imunosni sustav mačaka (vrlo slično HIV-u), čime čini mačku prijemljivijom za infekcije i bolesti od kojih inače ne obolijevaju zdrave mačke. Mačke inficirane FIV-om vrlo često bivaju eutanazirane, najčešće zbog dugotrajne iscrpljenosti ili sekundarnih infekcija koje nisu liječene na vrijeme. No, svjesni vlasnik koji se trudi suzbijati sekundarne infekcije može napraviti mnogo za kvalitetu života mačke i tada inficirana mačka može živjeti gotovo normalan život i doživjeti gotovo prosječan životni vijek.

Bolest se pojavljuje u tri oblika: prvi je akutni stadij (1 do 2 mjeseca nakon zaražavanja) u kojem se u nekih mačaka zapaža vrućica, potištenost i generalizirana limfadenopatija, a traje danima, tjednima pa čak i mjesecima. Vrlo često prolazi nezapaženo. Drugi je subklinički stadij (4 tjedna do nekoliko mjeseci nakon izloženosti virusu) u kojem simptomi bolesti iščezavaju ili u potpunosti nestaju, a može trajati godinama. No, sve mačke ostaju viremične cijelog života. Treći stadij je kronični stadij u kojem mačke konačno podlegnu kroničnim infekcijama zbog supresirane funkcije imunosnog sustava. Obično se infekcije jave na koži i gastrointestinalnom sustavu. Neki od češćih simptoma su: loše stanje krzna, stalna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita. U mačaka se može javiti i stomatitis, periodontitis, gingivitis, rinitis, konjunktivitis, enteritis, gubitak tjelesne težine, anemija, promjene ponašanja, demencija, i dermatitis u kasnijim stadijima infekcije.

Mačka majka može prenijeti virus novorođenim mačićima tijekom gestacije, prolaskom kroz porođajni kanal ili tijekom dojenja. Također se može prenijeti transfuzijom zaražene krvi.

Kako većina mačaka ugiba od sekundarnih infekcija, jedinu mjeru koju vlasnik može poduzeti je prevencija sekundarnih infekcija. Treba zaštititi mačku od izlaganja infektivnim česticama (bakterije, paraziti) držeći mačku podalje od ostalih mačaka, u zatvorenom prostoru, cijepiti od ostalih virusnih bolesti. Mnoge oportunističke infekcije koje prate FIV mogu se liječiti antibaterijskim i antigljivičnim lijekovima, ali s napretkom FIV-a infekcije postaju teže za liječenje.

Vlasnici bi trebali biti svjesni kako antimikrobni lijekovi mogu biti samo umjereno uspješni i moraju se koristiti konstantno kako bi se spriječile nove infekcije. Većina antivirusnih lijekova nisu učinkoviti protiv FIV-a, iako imunomodulatori kao što je interferon mogu pomoći u ublaživanju simptoma. Mačke u trećem stadiju bolesti mogu imati potrebu intravenoznog nadomještanja tekućina, transfuziju krvi ili visokokalorijsku hranu i nadomjestke prehrani.

Prevencija ove bolesti uključuje: kastraciju mužjaka (manje su agresivni i manje lutaju čime se smanjuje rizik za infekciju), držanje mačaka u zatvorenom preko noći.

FIV pozitivne mačke trebale bi biti u zatvorenom kako bi se spriječilo širenje infekcije na druge mačke u susjedstvu i smanjilo njihovo izlaganje infektivnim agensima koje nose druge životinje. FIV-pozitivne mačke trebale bi biti kastrirane ili sterilizirane, hraniti se visokokvalitetnom i uravnoteženom prehranom. Sirova hrana (sirovo meso i jaja) i nepasterizirani mliječni proizvodi trebali bi se izbjegavati u prehrani jer se povećava rizik infekcije od bakterija i parazita. Bar svakih 6 mjeseci napraviti kompletan pregled (osobita pozornost se postavlja na zdravlje desni, očiju, kože i limfnih čvorova). Težina mačke se mora mjeriti precizno i upisati jer je gubitak tjelesne težine često prvi znak pogoršanja. Kompletna krvna slika, biokemijska analiza krvi i pretraga urina trebala bi se provoditi bar jednom godišnje.

Oprez i pomno promatranje zdravlja i ponašanja FIV-pozitivne mačke je još važnije nego u nezaražene mačke. Upozorite svojeg veterinara i na male promjene u zdravlju Vaše mačke što je prije moguće.