P: Živim u malom mjestu bez veterinarske stanice u blizini, najbliži veterinar je 40 km daleko i to mi predstavlja problem, stoga se nadam da ćete mi moći pomoći savjetom šta da radim. Naime, prije 10-tak dana naš mačak(ne može se reći da je kućni) jer živimo na selu i najveći dio vremena provodi vani. Star je 10 mjeseci i počeo je gubiti ravnotežu i nekontrolirano se gibati. On je i dalje dobre volje, jede dobro, nosić mu je lijepe roza boje, ali situacija s njegovim kretanjem se ne poboljšava i sad sam stvarno zabrinuta. Stomak se napinje kao da ima grčeve i apsolutno sve više i više ima problem s kontroliranjem pokreta. Ne može ni skočiti niti hodati normalno, pokušava se igrati sa svojom lopticom, ali mu trčanje ne ide baš najsjajnije. Situacija se ne popravlja pa vas molim za savjet što učiniti da bismo mu pomogli. Bojim se da će odlazak veterinaru biti skoro pa nemoguć s njime, zadnji put kad smo ga vodili bio je zbilja slab, s temperaturom preko 40, ali je svejedno digao toliku paniku u autu da smo jedva uspjeli. Hvala puno unaprijed na odgovoru, Tanja

O: Gubitak ravnoteže, odnosno nekoordinirano kretanje nazivamo jednom riječju ataksija.

Postoje tri klinička oblika ataksije: senzorna (proprioceptivna), vestibularna i cerebelarna. Sva tri oblika dovode do promjena u koordinaciji udova, ali vestibularna i cerebelarna također dovode i do promjena u pokretima glave i vrata. Ataksija općenito je stanje povezano sa senzornom disfunkcijom, koja dovodi do gubitka koordinacije udova, glave i/ili trupa.

Do senzorne ataksije dolazi kada postoji blagi pritisak na leđnu moždinu. Tipični simptomi ovog oblika su pogrešno (neprirodno) držanje nogu i, kako bolest napreduje, progresivna slabost. Senzorna ataksija može nastati prilikom ozljeda leđne moždine, moždanog debla i malog mozga.

Što se tiče vestibularne ataksije, tu dolazi do ozljeda vestibulokohlearnog živca, koji je inače zadužen za prenošenje informacija vezanih za ravnotežu, iz unutarnjeg uha u mozak. Kod ovog oblika može doći do promjena u položaju glave i vrata, a životinja će obično imati i pogrešan osjećaj za pokrete ili probleme sa sluhom. Od vanjskih znakova mogu se još vidjeti nagnutost na jednu stranu, gubitak ravnoteže, padanje ili valjanje. Kod centralnog oblika obično dolazi i do promjena u pokretima očiju, percepciji, slabosti nogu, pospanosti ili kome. Kod perifernog oblika navedenih promjena nema.

Cerebelarna ataksija ispoljava se također u nekoordiniranim kretnjama udova, glave i vrata, ali i velikim, neproporcionalnim koracima, neobičnom hodu, tremoru glave, tijela i zanošenju trupa.

Uzroci ovakvih stanja mogu biti mnogobrojni, počevši od urođenih mana, degeneracija, tumora, upalnih procesa, zaraznih bolesti, trovanja, metaboličkih poremećaja, trauma, poremećaja u cirkulaciji ili bolesti nepoznate prirode.

Za točnu dijagnozu svakako je potrebna opširna anamneza, klinički i neurološki pregled, nalazi krvi i urina te rendgenski snimak. CT i magnetska rezonanca, tamo gdje ih je u mogućnosti obaviti, vrlo su korisne dijagnostičke metode. Također, kada se sumnja da je izvor bolesti u živčanom sustavu poželjno je napraviti punkciju i analizu cerebrospinalnog likvora.

Što se tiče liječenja, ono će svakako ovisiti o uzroku bolesti. Ono što Vi do tada možete napraviti je da mačiću osigurate mirno i udobno mjesto gdje će se moći odmarati te da mu smanjite ili ograničite pokrete kako se ne bi negdje ozlijedio. Za sve ostalo biti će potrebna veterinarska pomoć. Budući da se radi o dosta zahtjevnoj dijagnostici, ali i liječenju, moj je savjet da se obratite kolegama na Veterinarskom fakultetu, u Ambulanti za unutarnje bolesti.

Više informacija vezanih uz poteškoće s kretanjem i gubitku ravnoteže u mačaka možete pročitati ovdje i ovdje.