P: Ukratko ću Vam samo napisati povijest bolesti mačke koja nikako da ozdravi, tj.da se vrati u normalu. U 11 mj. 2012. maca je prvi put pokazala neke znakove bolesti, do onda je bila sasvim zdrava i vrlo "svoja". Naglo je prestala jesti, smirila se te mi je samim tim postalo jasno da nešta sa njom nije u redu. Otišli smo do veterinara koji je analizom krvi došao do zaključka da se radi o oslabljenoj funkciji jetre. To smo liječili antibioticima i infuzijom jedno 7 dana,te kasnije tabletama. Maca je ponovno ozdravila no nekako nije bila kao prije. Sve je bilo u redu do 4. mjeseca ove godine kada je maca počela naglo mršaviti, počela odbijati hranu i vodu, nije vršila nikakvu nuždu te se na kraju počela gušiti i stalno povraćati. Ponovno smo otišli veterinaru koji na prvu nije znao odrediti uzrok visoke temperature i općeg slabog stanja mačke, te je maca bila ponovno na antibioticima štao je rezultiralo time da je jedan tjedan bila malo bolje, drugi sva nikakva, pa opet malo bolje i onda ponovno nikakva. Kad smo se opet pojavili kod veterinara maca je bila u jako lošem stanju, analizom mokraće i krvi potvrđeno je teže oštećenje jetre najvjerojatnije uzrokovano nekim virusom. Svaki dan smo odlazili kod veterinara na infuziju i injekcije, čak je isti tretman dobivala i kod kuće, dakle infuziju i antibiotike

kroz kanilu. Malo po malo i počela je jesti, piti... Ponovno je veterinar napravio analizu krvi i nalazi su bili izvrsni, nakon 2 tjedna maca se praktički oporavila iako prognoze nisu bile baš najbolje. E sada dolazim do problema, naime rezultati krvi su bili u četvrtak 3.5.2013., maca uredno jede, pije vodu, puno spava, no zadnja dva dana je jako agresivna, ne dozvoljava baš previše da je netko draga, kad jede ispušta neke čudne zvukove te hranu prebacuje sa jedne strane usta na drugu. Trbuh joj je na opip jako tvrd i općenito je sva jako jako napeta. Užasno me zabrinjava to njeno zdrastveno stanje jer mi nije jasno kako uz toliku pažnju i stalne posjete veterinaru na dnevnoj bazi, stalnu kontrolu, maci i nakon više od mjesec dana i dalje nije dobro, tj. sad ponovno pokazuje znakove neke bolesti. Ispričavam se na dugom uvodu, no zaista ne znam više kome se obratiti, vidim da joj je dosta odlazaka veterinaru, a i meni pomalo kipi jer mi nije jasno kako tako naglo može ozdraviti pa joj se opet stanje naglo pogorša i tako to već traje duže vrijeme.
Hvala i lijepi pozdrav

O: Vjerujem da je za macu i Vas iscrpljujuće navedeno stanje, ali obzirom da je nakon provedenih terapija došlo do pozitivnih pomaka svakako treba ustrajati u nastojanju da se stanje potpuno stabilizira. Naime, neke bolesti su usko vezane uz imunološki status pojedinog organizma i potreban je izvjestan period kroz koji će doći do potpunog oporavka. Jetra kao organ ima vrlo visoke regenerativne kapacitete te je u tom smislu najvažnije točno utvrditi i ukloniti uzroke oboljenja.
 
Navest ću najčešće bolesti jetre koje se javljaju u mačaka.

Hepatička lipidoza (poznata i kao idiopatska hepatička lipidoza ili bolest masne jetre) – česta je bolest u mačaka koja nastaje kada mačka postane anoreksična (odbija hranu ili znatno smanji količinu dnevno unesene hrane). Tada tijelo počinje koristiti uskladištene masti kao energiju. Iz depoa, masti dolaze do jetre kako bi se preradile i iskoristile kao hranjive tvari u organizmu. No, jetra postaje u jednom trenutku prezasićena i nesposobna preraditi masnoće brzo koliko je potrebno. Ovo dovodi do nakupljanja masti u jetri što ometa normalnu funkciju jetre.

Holangitis/holangiohepatitis kompleks – ovo je niz povezanih upalnih ili infektivnih poremećaja jetre i/ili žučnog sustava. Uzroci mogu biti infekcije (vrlo često FIP), pankreatitis, bakterijske infekcije, parazitarne infekcije (uključujući toksoplazmozu).

Oštećenja toksinima (toksična hepatopatija) uzrokovana izlaganju lijekovima, toksinima ili nedostatkom krvi u jetri.

Tumor - postoje dva tipa tumora koji zahvaćaju jetreno tkivo: primarni su rijetki u mačaka, dok su daleko češće metastaze iz nekog drugog mjesta u tijelu.

Portosistemski ili jetreni šant (odvod) - predstavlja abnormalnu komunikaciju između portalnog i sistemskog venoznog sustava a dozvoljava da se krv iz crijeva dostavi sistemskoj cirkulaciji prije jetrene detoksikacije. Ovo znači da krv zaobilazi jetru rezultirajući u izostanku detoksikacije u jetri i podizanjem nivoa toksina u krvi. Može biti urođen ili stečeni (u većine mačaka je urođeni).
 
Simptomi bolesti jetre mogu biti različiti, a ovise o uzroku bolesti. Najčešći simptomi su: žutica ili icterus (žutenje bjeloočnice, kože i mukoznih membrana), gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje (poliurija), pojačano žeđanje (polidipsija), povećanje jetre, apatija, proljev, naglo povraćanje, neugodan zadah.

Dijagnostika svakako obuhvaća pretragu krvi, kako kompletnu krvnu sliku tako i biokemijski nalaz. U biokemijskoj dijagnostici poremećaja funkcije jetre prate se vrijednosti dvaju enzima, ALT i AST.

ALT (alanin aminotransferaza) je enzim kojeg proizvode jetrene stanice. Smatra se enzimom specifičnim za jetru u pasa i mačaka te se koristi kao okvirni test za dijagnostiku jetrenih bolesti, ali samostalno ne može poslužiti za postavljanje dijagnoze. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja.

AST (aspartat aminotransferaza) enzim je kojeg stvaraju jetrene stanice no može se pronaći i u skeletnom i srčanom mišićju, mozgu i crvenim krvnim stanicama. Indikator je jetrenih bolesti, a s obzirom da se nalazi i u drugim organima, nije toliko specifičan za bolesti jetre kao što je to ALT.

Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica. Razina bilirubina je povišena u mačaka s bolestima jetre, žučnog mjehura ili kod hemolize.

No osim navedenih, pokazatelj stanja je i albumin - glavni protein krvne plazme koji se proizvodi u jetri. Niska razina albumina može biti znak bolesti jetre. Razine željeza i glukoze u krvi nisu znatno povišene te bez kontrolnog nalaza nemaju osobito dijagnostičko značenje.
 
Osim ovih biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike je neophodno napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre, serološka testiranja (za bolesti poput FeLV, FIV, FIP i toksoplazmozu jer mogu biti povezane sa nekim bolestima jetre).

Slijedom navedenog, preporučujem da macu svakako što prije odvedete na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ponesite sa sobom nalaze već načinjenih pretraga kako bi se dijagnostika mogla što preciznije usmjeriti.