Niska razina trombocita - trombocitopenija?

 
Odgovara:
Vlatka Erman, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Odveli smo ju veterinaru. Imala je visoku temperaturu, 41°C. Dali su joj infuziju, te neke antibiotike. Testirana je na leukemiju i sidu, test je negativan. Maca se malo oporavila, ali opet slijedeći dan ista situacija. Spava, malaksala je. Ponovo smo ju odveli veterinaru da bi opet dobila terapiju, ali smo zahtjevali i kompletan test krvne slike. Bubrezi, jetra, sve je u redu, međutim, ima jako niske trombocite u krvi što je i jako zabrinulo veterinara. Možete li mi nešto više o tome reći, da li je to izlječivo, koliko dugo bi otprilike trajalo liječenje i oporavak. Maca ne može ništa jesti, boli ju kad grize jer ima jaku upalu na nepcu. Dajemo joj hranu preko šprice (Hill's hrana) i nije baš zadovoljna time.
Hvala Vam puno unaprijed na odgovoru!
Marija

O: Trombociti su krvne pločice tj. malena, bezbojna tjelešca bez jezgre. Nastaju u koštanoj srži iz dijelova megakariocita (stanice s velikom jezgrom). Vrlo brzo se raspadaju, te im život traje razmjerno kratko - od 3 do 5 dana. Imaju veoma važnu ulogu u procesu zgrušavanja krvi jer je održavanje krvi u tekućem stanju unutar krvotoka i zaustavljanje krvarenja pri oštećenju krvnih žila (hemostaza) važan mehanizam za očuvanje stalnih uvjeta u kojima funkcionira organizam.

Ako se žila ozlijedi ili rastrgne, treba zaustaviti krvarenje, a zaustavljanje se postiže pomoću nekoliko mehanizama: spazam (stezanje ili kontrakcija) krvne žile, stvaranje trombocitnog čepa, stvaranje krvnog ugruška te koagulacija krvi.

Trombocitopenija pojam je kojim se označava smanjen broj trombocita u krvi. Spadaju u najčešće uzroke hemoragijskih sindroma. Uzroci mogu biti smanjeno stvaranje, povećana potrošnja ili ubrzano uništavanje trombocita. 

Trombocitopenije mogu biti prirođene (rijetko) ili stečene. Mogu biti primarne, gdje je trombocitopenija glavni poremećaj, ili sekundarne, kada je trombocitopenija popratna pojava uz neku drugu bolest. U grupu primarnih trombocitopenija ubrajaju se imunološka trombocitopenija, ciklična trombocitopenija, a u grupu sekundarnih one koje prate određena oboljenja (bolesti hematopoetskih organa, slezene, infektivna oboljenja i slično).

Važno je izvući potpunu anamnezu, kako bi se osiguralo da niska razina krvnih pločica nije posljedica sekundarnog procesa. Također, veoma je važno uvjeriti se kako druge krvne stanice, poput crvenih krvnih stanica (eritrocita) i bijelih krvnih stanica (leukocita), nemaju sniženu razinu prisutnosti u krvi.

Patofiziološka podjela trombocitopenija zasnovana je na kinetici stvaranja trombocita, vijeku trombocita u cirkulaciji i njihovoj raspodjeli u organizmu. S obzirom na kinetiku trombocita, dijele se na:
- trombocitopenije zbog smanjene trombocitne proizvodnje
- trombocitopenije zbog povećane razgradnje trombocita
- trombocitopenije zbog poremećene trombocitne raspodjele, koje nastaju uslijed nagomilavanja i zadržavanja trombocita u povećanoj slezeni

Bez obzira na etiologiju, klinička slika se ispoljava spontanim krvarenjima u koži i sluznicama. Promjene po koži mogu biti u vidu sitnih točkastih krvarenja (petehije), koje se mogu međusobno spojiti kada nastaju tzv. ekhimoze (krvni podljevi). I petehije i ekhimoze mogu promijeniti boju, što ovisi o starosti krvarenja i stvaranja bilirubina iz hemoglobina. Petehije i ekhimoze mogu postojati u bilo kojem predjelu, a krvarenje iz sluznica nosa i genitalnih organa je najčešće. Karakterističan nalaz u trombocitopenijama je krvarenje u usnoj šupljini u vidu mjehura ispunjenih krvlju. Najopasnije je krvarenje u centralnom živčanom sustavu, koje može dovesti do fatalnog ishoda, a krvarenja u fundusu (dnu) oka može dati trajna oštećenja vida.

U trombocitopenijama postoji rizik od većeg krvarenja poslije povreda i kirurških intervencija. Ta krvarenja počinju neposredno poslije povrede, ali dobro reagiraju na lokalnu kompresiju i obično potpuno prestaju za 48 sati.

Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničke slike, laboratorijskih nalaza, krvne slike (smanjen broj trombocita), razmaza periferne krvi te pregleda koštane srži.

Kod sekundarne trombocitopenije treba liječiti primarnu bolest, odnosno pronaći i ukloniti uzrok krvarenja. Trombocitopenija se liječi preparatima koji sadrže aktivni tromboplastin. Kao hemostatik, antihemoragik i angioprotektor može se upotrijebiti i etamsilat (Dicynone), priređen za humanu upotrebu, koji stimulira mehanizam spontane hemostaze i smanjuje patološki povećanu propusnost kapilara.

Također, transfuzija svježe krvi u veterinarskoj medicini već je dugo godina uobičajena metoda liječenja. U nas ova metoda nije dovoljno proširena, iako je potreba za rutinskim provođenjem ove jeftine i efikasne metode sve veća. U svijetu se, osim pune krvi, za transfuziju upotrebljavaju i preparati krvi, te se rutinski, osobito kod uzgoja, određuju krvne grupe.

Kao što sam već napomenula, niska razina trombocita u krvi može biti i popratna pojava neke druge bolesti pa Vam svakako savjetujem potpunu ambulantnu obradu uključujući sve potrebne dodatne pretrage. Sve navedeno možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, na Klinici za unutarnje bolesti.