Povratak

Oboljenja plućne ovojnice

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imam poluperzijskog mačka starog 2,5 god, od prethodnog vlasnika sam saznala da nije redovito vakcinisan. Sada ima upalu plućne ovojnice (tako je bar rekao veterinar) i već treći put u 40 dana mu daje istu terapiju, koja uopće ne djeluje. Naime, prvi puta je počeo da kašlje u prosincu 2009. i tada je bio na prvom pregledu. I od tada je prestajao da kašlje tri puta po par dana i opet bi poČinjao intenzivnije no prije. Mačak slabije jede, izgubio je 1.5 kg u mjesec dana, jako puno kašlje većinom po noći, iskašlje bistru sluz koju ne ispljune nego je vrati, spava cijelo vrijeme, nema proljev, ali ne ide redovito na wc, manje i mokri. Nikako se ne kreće, nema iscjedak iz nosa  i  pogled mu je bistar. Teško diše  i to tako da mu se

stomak grči i čuje se piskutav zvuk dok diše. U zadnje vrijeme samo spava, a inače je bio veoma aktivan. Što Vi mislite, da li je gore navedena dijagnoza točna? Što da radim, postoji li način kako da mu pomognem i kakve su šanse za oporavak?
Ema 

O: Plućna ovojnica (pleura) građena je od dva sloja: jedan koji priliježe na samo plućno tkivo (visceralna pleura) i drugi koji pokriva unutrašnju stranu prsnog koša (parijetalna pleura). Oba sloja oblaže pleuralna tekućina koja je čini glatkom. Upala plućne ovojnice ili pleuritis najčešće je povezan sa nakupljanjem suvišne tekućine u prostoru između navedena dva sloja pleure. Pleuralne tekućine je u normalnim uvjetima toliko da je dovoljno da lagano klize jedna po drugoj tijekom izmjene zraka u plućima, a ravnoteža se održava između transudacije iz krvnih žila i odvođenja tekućine putem limfe. Do prekomjernog istjecanja tekućine u pleuralnu šupljinu dolazi uslijed neravnoteže između hidrostatkog i osmotskog tlaka, čemu uzrok može biti i zatajenje srca. Zatim, istjecanje tekućine nastaje i kao uzrok povećane propustljivosti krvnih žila i otežanog otjecanja limfe uslijed upalnih procesa.

Prema izgledu samog eksudata u pleuralnoj šupljini može se postaviti sumnja na konkretno oboljenje; hidrotoraks - nakupljanje vodenaste tekućine, a najčešće je povezan sa zatajenjem srca. Zatim, piotoraks ili empijem - predstavlja nakupljanje gnojnog sadržaja u pleuralnoj šupljini, a upućuje na infekciju ili neoplaziju, pri čemu je infekcija najčešće komplikacija primarne upale pluća; hemotoraks - nakupljanje krvi upućuje na teže poremećaje uzrokovane traumom ili poremećajem koagulacije; hilotoraks - predstavlja nakupljanje limfe najčešće iz prsnih i trbušnih limfnih čvorova a kao posljedica traume ili kirurškog zahvata na dušniku. Slijedeće, serozni iscjedak najčešće je povezan sa bakterijskom i virusnom infekcijom kod kompleksa dišne bolesti u mačaka ali i invazijom parazitom Aleurostrongylus vrste.

Promjene koje zahvaćaju pleuru mogu biti i neproduktivne, poput fibrinoznog pleuritisa pa se naziva još i suhim pleuritisom, a upućuje na upalu koja može prethoditi gnojnom pleuritisu ili se javiti kao posljedica dugoročnog "mokrog" pleuritisa.

Često je upalom zahvaćeno i plućno tkivo pa se takav poremećaj naziva pleuropneumonija, a najčešći joj je uzrok infekcija mikroorganizmima (bakterije, virusi ili gljivice).

Pleuritis je vrlo bolan poremećaj, praćen je plitkim i brzim disanjem, letargijom i gubitkom apetita. Bitno je napomenuti kako je većina bolesti pleure sekundarna pa je tako potrebno provesti i dodatne pretrage kako bi se identificirao inicijalni uzrok.

Dijagnoza se postavlja na osnovi pretrage pleuralne tekućine - nasađivanje mikrobiološke kulture i citologije, RTG-snimkom te UZV pretragom. Drenaža pleuralne tekućine često je i terapija pa se pribjegava i stavljanju drena kako bi se omogućilo stalno istjecanje suvišne tekućine.

Općenito poremećaji u normalnom radu pluća i dišnih prohoda se najčešće dovode u vezu s infekcijama različite etiologije (bakterije, virusi, gljivice,  paraziti,...), poremećajima nastalim kao posljedica pada imunosti, inhalacijama različitih iritansa ili toksičnih supstanci, traumama (npr. udarac automobila,...), tumoroznim tvorbama i novotvorevinama u dišnim prohodima,... U liječenju mačjih respiratornih bolesti koriste se metode koje suzbijaju znakove bolesti te uporaba antibiotika kako bi se spriječila eventualna sekundarna infekcija. Često je jedan od glavnih simptoma respiratornih infekcija kašalj, no kako i bolesti kardiovaskularnog sustava uzrokuju pojavu kašlja a naročito noću, ne treba zanemariti niti mogućnost ovog oboljenja.

O bolesti srca u mačaka pisala je Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.

Na ovaj način mi je teško potvrditi ili opovrgnuti dijagnozu koju je dao Vaš veterinar po pregledu, a isto tako i prognozu zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca. Kako niste naveli da su načinjene neke od potrebnih pretraga koje bi pobliže mogle razjasniti problematiku Vašeg mačka, savjetujem Vam da se, u dogovoru sa Vašim veterinarom, naprave potrebne dodatne pretrage te prema nalazu pretpostavi i prognoza stanja.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr