Planocelularni karcinom kože

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Heinzelova 60, Zagreb

O: Tumor kože obuhvaća veliku kategoriju tumora koji uključuju svaki nekontrolirani rast stanica kože ili pripadajućih struktura kao što su žlijezde, dlačni folikuli i potporna tkiva (masno tkivo i vezivna tkiva).

Metastaze na koži tumora lociranih drugdje u tijelu se mogu javiti, no ne smatraju se tumorima kože jer nisu primarno započeli na koži.

Koža je drugo mjesto na tijelu po učestalosti tumora u mačaka. Tumori kože u mačaka malignije su naravi nego isti u pasa. Obično se javlja u mačaka 6 do 14 godina starosti, iako postoji nekoliko tipova tumora kože koji se javljaju u mladih mačaka. Nema pasminske predispozicije za razvitak tumora.

Tumori kože dijele se u 4 različite kategorije u ovisnosti koji tip stanica je zahvaćen: epitelijalni tumor - zahvaćaju samu kožu, žlijezde u koži ili folikule dlake, mezenhimalni tumori - ovi tumori razvijaju se od stanica koje okružuju ili podupiru kožu kao što je masno tkivo, vezivno tkivo, krvne žile i živci; tumori okruglih stanica - nazvani po obliku stanica pod mikroskopom a uključuju limfosarkome, tumore mastocita, histiocitome, tumor plazma stanica i zarazni venerični tumor, i melanomi - ovi tumori razvijaju se iz melanocita (stanica koje daju pigment koži).

Uzrok većine tumora kože je nepoznat. Izlaganje suncu se spominje kao uzrok veće pojavnosti dva tipa karcinoma: tumor pločastih stanica (planocelularni) i hemangiom. Mačke svjetlije boje i koje ne žive u zatvorenom prostoru imaju veći rizik za razvoj planocelularnog karcinoma a naročito na onim dijelovima tijela koja su slabije obrasla dlakom: uši, nos i kapci. Virus mačje imunodeficijencije se također povezuje sa razvojem ovog tumora u mačaka iako nije razjašnjen mehanizam.

Spominje se genetska osnova za razvoj određenih tumora.

U mačaka je najčešći tumor bazalnih stanica, pločastih, mastocita i fibrosarkomi. Većina tumora kože izgleda kao kvržica u ili ispod kože ili kao rana koja ne zaraštava. Mačka može osjetiti svrbež ili neugodu na mjestu razvitka tumora. Vrlo često dolazi do češanja i grickanja zahvaćenog dijela tijela. Kod nekih tumora prisutna je zacrvenjenost ili perutanje.

Problemi na prstima (melanom ili pak planocelularni karcinom) vrlo su slični infekciji (šepanje, otečenje prstiju i iscjedak). Tumor pločastih stanica (carcinoma planocelullare, squamous cell tumor) predstavlja malignu neoplazmu stanica pločastog epitela. Polako i rijetko metastazira, čak i kada postane invazivan. Vrlo je česti nalaz u pasa i mačaka (javlja se u 15% svih kožnih tumora u mačaka). Povezan je sa tumorima u usnoj šupljini, nosu, koži i ušima. Postoji uska povezanost s izloženosti suncu i povećanoj incidenciji ovog tumora. Mačke svjetlije boje krzna i koje žive vani izložene su direktnim sunčevim zrakama te je kod njih povećan rizik za razvoj planocelularnog tumora. Planocelularni karcinom može se manifestirati bilo kao proliferativne ili pak erozivne lezije. Proliferativne lezije mogu varirati od čvrstih crvenih naslaga do lezija oblika cvjetače koje često ulceriraju. Erozivne lezije, koje su i češće u mačaka, obično započinju kao plitka oštećenja kože koja se mogu razviti u dublje čireve. Relativno nova varijanta ovog tumora zahvaća dlakom prožeta područja, pigmentirana i nije povezana sa izloženošću suncem. Multiple lezije obično su prisutne u starijih mačaka a lezije su ograničene na epitel bez izdanaka u bazalnu membranu. Lezije su obično posute krasticama, lako se skidaju, bolne su i krvare prilikom diranja. Ako je ekscizija moguća, nema ponovnog javljanja no ponekad se na drugim mjestima na tijelu razviju slična oštećenja.

Dijagnoza se obično potvrđuje biopsijom, patohistološki. Metoda izbora liječenja je kirurško odstranjivanje tumoroznog tkiva. Ovi tumori mogu biti lokalno agresivni ali obično vrlo rijetko metastaziraju i često se kirurškim zahvatom eliminiraju. Općenito je kirurški zahvat najčešća metoda liječenja tumora kože. Benigni slučajevi izlječivi su odstranjivanjem. Ovo je metoda liječenja i za maligne tumore, iako je vjerojatnost za ponovni razvitak na istom mjestu mnogo veća jer su sami po sebi invazivniji. Maligni tumori su osim toga i skloni metastaziranju na što kirurški zahvat nema efekta. Prilikom odstranjivanja potencijalno malignog tumora treba se zahvatiti i široki rub zdravog nezahvaćenog tkiva zajedno sa tumorom. Idealno, ovaj rub bi trebao biti 3 do 5 cm normalnog tkiva. No, na nekim lokacijama tijela kao što su to noga ili lice, nema ponekad dovoljno tkiva da bi se zadovoljio ovaj kriterij.

Terapija zračenjem se koristi kao metoda liječenja za nekoliko različitih tipova tumora kože (tumori mastocita, maligni mezenhimalni tumori i planocelularni karcinomi). Najučinkovitija je kad se kirurškim zahvatom tumor reducira na mikroskopsku veličinu (okom nije vidljiv). Obično je potrebno nekoliko tretmana tijekom nekoliko tjedana. Najčešće nuspojave su promjene na koži kao što je crvenilo, gubitak dlake, oštećenja kože koja zacjeljuju nakon završetka terapije.

Korištenje kemoterapije u liječenju kožnih tumora ograničeno je na određene situacije.

Može se preporučiti ako je tumor već metastazirao, ako postoji veliki rizik za metastazu ili ako drugi oblici liječenja nisu izvedivi. Najčešće se koristi kod limfosarkoma i tumora mastocita.

Liječenje i uspješnost liječenja ovisi o lokaciji tumora na tijelu i koliko se bolest već proširila prije dijagnosticiranja i liječenja. Osim toga, dob mačke ima veliku ulogu za prognozu bolesti ali i opće zdravstveno stanje organizma.

Mačji planocelularni tumor neizlječiva je bolest ali postoji nekoliko metoda liječenja koja bitno poboljšavaju kvalitetu života mačke sve do vremena kad tumor postaje previše invazivan.

U istraživanju tumora na prstima mačaka gotovo 90% mačaka imalo je metastaze na prste iz primarnog mjesta pluća i obično je bilo zahvaćeno više od jedne noge. Dakle, svi tumori na prstima bili su metastaze primarno plućnog tumora.

Ne postoji poznati uzrok za većinu tumora kože tako da je prevencija otežana.

Rizik za svaki tumor prisutan je 5 godina, stoga je vrlo bitno provoditi redovite kontrole svakih 2 do 6 mjeseci. Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje će na osnovi pregleda, biopsije i RTG-snimke procijeniti prognozu.