P: Jučer je kod veterinara mom mačku ustanovljen PKD. Zadnjih par dana je bio u depresiji, nije jeo, malo je povraćao tekućinu, no išao je na wc i obavljao nuždu normalno. Mislila sam da ima ponovo probleme s kamencem. Inače je perzijska mačka (nema rodovnik, dobiven je na poklon, pretpostavljam da je možda i mješanac perzijske). Dobio je antibiotik, tekućinu kroz kožu, glukozu i danas ide kod veterinara na cijeli dan da mu daju preko kanile infuziju. Imao je temperaturu 40.2, no nekako mi se čini da je danas ujutro bio bolje, da nije bio toliko vruć. Malo sam čitala o toj bolesti i vidjela sam da piše da se ta bolest može odrediti testiranjem DNK, no da se simptomi počnu javljati kasno (ako se pojave), kada je već 2/3 bubrega van funkcije. Mene sada zanima postoji li mogućnost da se oporavi te da mu bude dobro i da reguliram bolest sa pravilnim liječenjem za tu bolest (posebna prehrana) ili je sada samo pitanje vremena kada će pasti u komu? Nisam za nepromišljenu eutanaziju, no isto ne želim da mačak pati i da ga boli, a pomoći nema te je samo pitanje dana kada će ga boljeti još više bez povratka. Hvala Vam puno na brzom odgovoru.

Lijepi pozdrav, Andrea

O: Policistična bolest bubrega je poremećaj normalne diferencijacije bubrežnog parenhima zbog multiplih cisti. Bubrežne ciste nastaju iz preteča nefrona (nefron je osnovna jedinica za pročišćavanje krvi u bubregu; sastoji se od bubrežnog tjelešca, kanalića i sabirnih cjevčica). Zahvaćena su oba bubrega najvjerojatnije zato što je bolest nasljedna. Perzijske i druge dugodlake mačke su češće zahvaćene od ostalih pasmina.

Ciste ostaju neotkrivene sve dok ne postanu dovoljno velike i brojne da izazovu zatajenje bubrega i povećanje abdomena. Pacijent ne pokazuje nikakve kliničke simptome dok su ciste male i malobrojne. Moguće je abdominalnom palpacijom palpirati kvrgave bubrege. Najčešće nisu bolne prilikom palpacije, osim ako nisu sekundarno inficirane što dovodi do rastezanja kapsule bubrega i pojave boli.

Osim genetike faktori koji pogoduju nastanku bolesti mogu biti: endogeni i okolišni koji ubrzaju nastanak. Endogene komponente prema hipotezi stimuliraju staničnu hiperplaziju i i pridonose nastanku cisti pomoću paratiroidnih hormona, vazopresina i endotoksina crijevnih mikroba. Također pridonose i kemijski agensi kao difeniltiazol, difenilamin i dugodjelujući kortikosteroidi.

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti druge multicistične bolesti bubrega, bubrežne ciste povezane s kroničnim zatajenjem bubrega i bubrežnom displazijom, necistične uzroke povećanja bubrega , bubrežne neoplazije, hidronefrozu, peribubrežne pseudociste, mačji zarazni peritonitis, gljivičnu i bakterijsku upalu bubrega. Pretragom krvi ne nalazimo nikakvih abnormalnosti osim ako nije došlo do zatajenja bubrega. Sadržaj cisti može biti proziran, zamućen ili krvav te se sadržaji iz različitih cisti iz istog bubrega mogu razlikovati. Bakterijska kultura sadržaja ciste može pomoći kod detektiranja prateće infekcije. Rentgen i intravenozna urografija su neagresivne metode za potvrdu postojanja cisti te također i ultrazvuk. Aspiracijom sadržaja ciste može se razlučiti od ostalih bolesti koje uzrokuju povećanje bubrega.

Bakterijsku upalu bubrega potrebno je odmah započeti liječiti jer iako nije trenutno opasna po život može dovesti do sepse. Spontano povlačenje cisti nije dokumentirano. S vremenom njihov broj može i porasti i tako utjecati na normalnu funkciju bubrega. Tretman je najčešće sveden na ublažavanje i minimaliziranje posljedica koje uzrokuju (zatajenje bubrega, bubrežna infekcija, krv u mokraći i bol) jer uklanjanje cisti još nije ostvarivo. O tretiranju zatajenja bubrega možete pročitati ovdje.

Aspiracija preko kože sadržaja iz ciste može smanjiti njezin volumen i reducirati bol. To je nepraktično kod bubrega s velikim brojem cisti. Kod terapije inficiranih cista treba uzeti u obzir njihov sadržaj kiselog karaktera što može ometati djelotvornost nekih antibiotika (npr. cefalosporini i penicilini). Lužnati antibiotici topivi u mastima antibiotici (trimetoprimsulfonamid, enrofloksacin, kloramfenikol, tetraciklin i klindamicin) penetriraju epitelijalnu barijeru i budu ionizirani i uhvaćeni u lumen ciste preporučuju se kod ljudi sa inficiranim bubrežnim cistama pa se može razmotriti i njihova upotreba kod životinja.Pacijenta je potrebno motriti svakih 2-6 mjeseci.

Dugoročna prognoza pacijenta s policističnim bubrezima često ovisi o zahvaćenosti i uznapredovalosti zatajenja bubrega.