Poteškoće s kretanjem i gubitak ravnoteže u mačke
24.Jun.10. Objavio ZDRAVKA RUMIHA, DR. MED. VET.
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Želio bih Vas zamoliti za savjet. U pitanju je mačka, nema vlasnika, ali je postala ljubimac moje zgrade. Prije nekih 20-ak dana nešto ju je u vrtu ispred zgrade ili ujelo ili se ubola na trn i od tada ne može normalno da se oslanja na zadnje noge, gubi ravnotežu te se nerijetko skotrlja niz stepenice. Pregledao sam je, nema nikakvih rana niti reaguje (trza) na bilo kakav dodir na tijelu. Još nešto što sam mogao primjetiti jeste da zadnje noge prema mom mišljenju drži malo više ispružene nego što je normalno. Primijetio sam i da slabije može da žvače, znači hranu koju joj dajemo, ukoliko su veći komadi, ne može da jede. Interesuje me da li ja mogu nešto uraditi da joj pomognem ili je moram odnijeti veterinaru? Uradio |
bih to davno, ali starije komšije govore "ma proći će to". Ne mogu je više ovakvu gledati. Nadam se da ćete biti u prilici da mi odgovorite. Unaprijed hvala i lijep pozdrav, Said
O: Bolesti sustava za kretanje u mačaka obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima.
Isto tako, tu treba uključiti patologiju krvnih žila i živaca.
Ne treba isključiti niti mogućnost ozljede kralješnice. Naime, glavni simptomi ozljede su nemogućnost hodanja u zadnjim nogama i jaka bol. Frakture ili luksacije kralješaka ponekad predstavljaju hitan kirurški slučaj, no najčešće se radi o uklještenju živca. Ovakve se ozljede liječe mirovanjem, lijekovima protiv bolova te vitaminskom terapijom B-kompleksa (imaju snažan neurotropan učinak).
Spomenuli ste da sumnjate na ugriz nekog insekta ili pak ubod na trn. Ovakve ozljede, ukoliko se jave na "nezgodnom" mjestu, mogu rezultirati oštećenjem živaca te njihovom smanjenom provodljivošću živčanih impulsa do mišića nogu. Osim navedenog, na oštećenom mjestu na koži se može javiti sekundarna bakterijska infekcija te putem krvi ili pak živaca proširiti se cijelim tijelom i stići čak i u centralni živčani sustav (mozak).
Mozak, pomoću veza s leđnom moždinom i perifernim živcima, koordinira cjelokupnu aktivnost životinja. Njegovo oštećenje može dovesti do promjene ponašanja, nesvjestice, gubitka koordinacije ili paralize.
Promjene koje opisujete mogu biti povezane i uz probleme centra za ravnotežu, koji se nalazi u unutrašnjem uhu. Za osjećaj tjelesne ravnoteže bitna su tri osjeta: osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet, koji dolazi iz naših mišića, mišićnih tetiva i zglobova. Svi zajedno, s njihovim središtima u mozgu te autonomnim živčanim sustavom, refleksno usklađuju rad mišića i ravnotežu. Najčešći uzroci gubitka ravnoteže u mačaka su: položajna vrtoglavica (koju uzrokuje neprimjeren pokret ili položaj glave), zatim upala živca predvorja unutarnjeg uha, tumor slušnog živca, poremećaji cirkulacije u unutarnjem uhu kao i poremećaji protoka krvi u mozgu, te promjene struktura vratne kralježnice (koje su najčešće vezane uz stariju životnu dob).
Moguće su komplikacije vezane i uz probleme s jetrom. Ako jetra učinkovito ne uklanja štetne tvari iz krvi, toksični produkti zaostaju u krvotoku. Neki od njih mogu izazvati promjene i u mozgu.
Što se tiče pak otežanog uzimanja hrane, teško je razlučiti da li je uzrok neka od upalnih promjena koje se mogu javiti u usnoj šupljini bez pregleda same usne šupljine. Naime, upala zubnog mesa ili sluznice usne šupljine izuzetno su bolne za mačku, te je glavni simptom takvih promjena otežano uzimanje hrane. No, s obzirom na simptome koje ste uočili kod mačke, moguće je otežano uzimanje hrane ustvari uslijed gubitka apetita ili pak izbirljivosti.
S obzirom na navedeno, može se zaključiti kako opisani simptomi mogu rezultirati brojnim medicinskim problemima kojima nije moguće pružiti točno rješenje, odnosno terapiju ukoliko se ne utvrdi točan uzrok.
Do odlaska u veterinarsku ambulantu, mogu Vam preporučiti jedino da mačku držite u kontroliranim uvjetima, na mirnom i prozračnom mjestu, nudite joj visokokvalitetnu hranu obogaćenu vitaminsko-mineralnim dodacima kako joj se uslijed oboljenja ne bi narušio imunosni status te javile nepotrebne komplikacije sekundarnim infekcijama.
