Zatajenje bubrega

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Primijetila sam da mokraća nema niti mirisa niti boje (dakle, iz njega izlazi samo voda!). Prilikom obavljanja nužde, od silnog naprezanja, i povraća. U svom ste odgovoru napisali da je za postavljanje točne dijagnoze važno odrediti koncentraciju uree i kreatinina, te fosfora u krvi, kao i da uremija za posljedicu ima intoksikaciju organizma i uremičnu komu. Također ste napisali da u svojim ljekarnama nudite i dodatke prehrani (Ipakitine prah-Vetoquinol) s hitozanom koji veže toksine nastale kod uremičnog stanja i eliminira ih iz organizma. Molim Vas za mišljenje. Što sve mogu očekivati da će mu se događati i da li je nešto od toga moguće spriječiti? Unaprijed zahvaljujem na pomoći.
Suzana

O: Nalaz povišenih vrijednosti uree i kreatinina u krvi te rijedak urin ukazuje na veliku vjerojatnost da se radi o kroničnom zatajenju bubrega.

Kronično zatajenje bubrega predstavlja progresivno propadanje funkcija bubrega kroz relativno dug vremenski period (nekoliko mjeseci ili godina). Kada se primijete očiti znaci oboljenja kod mačke, na žalost, već je izgubljeno oko 75% funkcije bubrega a mačka se čini samo kao da je naglo oboljela.

Za razliku od navedenog, akutno zatajenje bubrega predstavlja nagli gubitak funkcija bubrega najčešće uzrokovan obstrukcijom mokraćnog sustava, infektivnom bolešću, fizičkom traumom ili trovanjem. U ovakvim sučajevima je potrebno hitno i primjereno liječenje gdje u većini slučajeva dolazi do uspješnog oporavka. No, na žalost prognoza je u većini slučajeva vrlo slaba a kod velikog broja mačaka i nakon liječenja zaostaje insuficijencija bubrežnih funkcija.

Liječenje zatajenja bubrega ima tri glavna cilja. Prvi je održavanje razine uree i drugih uremičnih toksina u krvi na niskim vrijednostima. Ovo se postiže terapijom nadoknade tekućina i dijetom za bubrežne bolesti. Najbolje rezultate daje intravenozna nadoknada tekućine čiju količinu i učestalost je potrebno prilagoditi prema stupnju oštećenja bubrega i napredovanju bolesti. Treba napomenuti kako neke mačke ne reagiraju dobro na ove modifikacije nadoknade tekućine već se prvenstveno razine uree i uremičnih toksina drže pod kontrolom dijetnom prehranom.

Drugi cilj u terapiji je ograničavanje fosfora. Kako fosforni spojevi mogu dovesti do mineralizacije bubrežnog tkiva i pogoršanja stanja mora se držati na niskoj razini njegova koncentracija u krvi.

Treći cilj je prevencija čira želuca koji se mogu javiti sekundarno uremičnim toksinima.

Prehrana je često predmet rasprava kao moguća terapija i uzroka zatajenja bubrega u pasa i mačaka. Naime, proteini iz hrane se u jetri metaboličkim procesima pretvaraju u ureu pa u tom smislu smanjenje količine proteina u hrani smanjuje razinu uree u krvi. Dakle, medicinske hrane primjerene za bubrežne bolesnike sa smanjenom količinom proteina i fosfora potpomažu funkciju bubrega no često nije dovoljna samo dijetna prehrana za poboljšanje zdravstvenog stanja već i kombinacija sa terapijom lijekovima te dodacima prehrani (Vetoqiunol Ipakitine).

Laboratorijski nalazi pretrage krvi su zasigurno indikativni za progresiju kroničnog zatajenja, no treba imati na umu kako postoje varijacije u interpretaciji nalaza - različiti laboratoriji mogu imati različite rezultate iz istih uzoraka zbog postavljenih vlastitih standarda i metode dijagnostike. Također, i način na koji je uzorak uzet utječe na konačne nalaze (kako je izvađen uzorak krvi, iz koje krvne žile te koje je veličine bila igla). Zatim, na rezultate utječe i da li je i u kojoj mjeri mačka bila pod stresom u trenutku uzimanja uzorka te kada je bilo zadnje uzimanje tekućine.

Iz svega navedenoga pokazalo se kako jedan nalaz krvne pretrage nije osobito indikativan te nema znatnog dijagnostičkog značenja. Tek dva uzastopna nalaza viših vrijednosti, napravljenja u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene probleme u funkcioniranju bubrega a osim ovih biokemijskih pokazatelja kod dijagnostike neophodno je napraviti i analizu urina, UZV bubrega, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju bubrežnog tkiva te serološka testiranja. Svakako u dogovoru s Vašim veterinarom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobila bolja slika o zdravstvenom stanju Vašeg ljubimca a u tom periodu mačka hranite isključivo medicinskim hranama za bubrežne bolesnike. Svakako se u slučaju pogoršanja simptoma hitno obratite Vašem veterinaru.