Izbirljivost i pravilna prehrana kunića

Ispis

Odgovara:
Dragica Nemeš, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Imam patuljastog kunića staroga 1,5 god. Dosta je izbirljiv što se tiče hrane, onu zrnatu probire, pojede ono što mu se sviđa, ostatak ostavi i čeka da mu se stavi nova hrana. U dogovoru s veterinarima u pet shopu, prije neki dan, uzela sam mu novu hranu Prestige Cuni Pro u paletima, ali on to ne želi ni taknuti. Ako mu ne damo drugu hranu u stanju je biti gladan cijeli dan. Što da radim? Da ustrajem na toj hrani ili da pokušam s nekom drugom? Ivana

O: Kunići su biljojedi, imaju izrazito duga crijava, među kojima dominira prostrano slijepo crijevo.

Kako bi probavili složene ugljikohidrate, u njihovoj probavi sudjeluje cijeli niz saprofitskih bakterija i protozoa.

Osnovnu hranu za kuniće trebalo bi činiti kvalitetno sijeno (80% prehrane). Ono je važno kao izvor hranjivih tvari, ali i vlakana koja su neophodna za pravilnu funkciju gastrointestinalnog trakta. Stoga bi sijeno trebalo biti u kavezu 24 sata dnevno.

Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu prehranu i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto sijeno trava. Nisko-vlaknasto sijeno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.

Sijeno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave poželjno je u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcija. Nivo vlakana u sijenu trava ovisi od starosti biljaka.

Sijeno lucerne ili leguminoza se najščešće dobija od lucerne i djeteline. Izgleda lisnatije nego sijeno od trava. Bogato je proteinima, kalcijem, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama.

Kunići koji ne dobivaju pelete mogu se hraniti sijenom lucerne pomiješanim sa sijenom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.

Kuniću ponudite peletriranu hranu u malim količinama, a sijeno mu dajte nekoliko puta (2-3 u danu), tako da bude sviježe jer će izbjegavati zaprljano sijeno.

Voće i povrće su prirodan izvor vitamina i hranjivih tvari. Od divljih trava mogu se koristiti maslačak, slak trputac, podbijel, loboda, mišjakinja, grahorica, djetelina, šumska jagoda, tratinčica, a od ljekovitog bilja neven, kamilica, livadna lavanda, stolisnik. Povrće koje smije jesti je mrkva sa zelenjem, komorač, celer, peršin, brokula, krastavac, bundeva, tivica, koraba, a u malim količinama radič, kineski kelj i lišće korabice. Sve vrste kupusnjača izostavite jer napuhuju. Voće koje smije jesti je kruška, jabuke, jagode i maline. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera te zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sustava.