P: Kupila sam dvije kanadske vjeverice, ženkicu koja je bila stara oko 9 mj. kada sam je kupila početkom ove godine, a sada sam kupila mužjaka starog 2 mj. Ženkicu sam, bez obzira na starost, trudom uspjela super pripitomiti i sve je bilo dobro dok je preventive radi nisam odnijela veterinaru. Nakon toga je valjda od šoka izgubila povjerenje i više  nikom ne želi doći na ruku niti hodati po meni kao prije. Ne da se više ni maziti, a od kad sam nabavila tog muškog još više se promijenila i postala agresivnija iako svaki ima svoj kavez i njega još ne puštam van, ali se preko kaveza dosta tuku. Ona označava cijelu sobu kao svoj teritorij, doduše i do sada je bilo tako. Zanima me hoće li se ona ikada više opustiti i vratiti na staro stanje i trebam li ih uopće puštati u  isto vrijeme van, s obzirom na to da se preko kaveza tuku?! Također me zanima kako oni reagiraju na ubod pčela jer se neki dan potukla s jednom koja se našla na prozoru. Mislim da je nije upiknula jer ne primjećujem da je neki do tijela natečen, koliko mi dozvoljava blizu, a i normalno jede,  tako da se nadam da je sve ok. Unaprijed zahvaljujem na korisnim informacijama.

Lijepi pozdrav, Anamarija

O: Kanadske vjeveice su članovi obitelji vjeverica i spadaju u red glodavaca. Prirodno stanište ima je Sjeverna Amerika i Euroazija, a najčešće vrste u zatočeništvu kao kućni ljubimaci su sibirska vjeverica Tamias sibericus te Tamias striatus. Dnevne su životinje, žive u jazbinama, dupljama drveća, te su aktivni penjači i vrlo umiljate životinje. Narastu oko 25 centimetara, a životni vijek im je između 5 i 8 godina. Osnovna boja dlačnog pokrivača je smeđa do svjetlije žuta, bijela na prsima i trbuhu. Specifično od glave pa duž leđa "teku" 5 tamnih pruga i 4 svijetlije sve do repa.

Ulaze u pubertet s 8-12 mjeseci starosti, a spolno sazrijevaju od otprilike godine dana. Ženke su te koje su uglavnom dominantnije od mužjaka i znaju biti agresivne naročito u periodu estrusa.

Kanadske vjeverice su vrlo živahne, umiljate, ali su i izrazito teritorijalni ljubimci. Neke vjeverice vole društvo, a neke ne. Naime, poznato je da neke vjeverice u određeno doba godine postaju poprilično agresivne prema drugim vjevericama bez obzira na spol pa čak i prema ljudima. Najčešći razlog tome jest spolna zrelost, no to može biti i zbog izloženosti stresu, zbog straha od gubitka teritorija ili zbog straha od gubitka hrane čak i onda kada je imaju u izobilju. Ponekad se zna dogoditi da odmalena mužjak i ženka žive u super odnosima, međutim nakon postizanja spolne zrelosti ženka postane agresivna i ne preostaje ništa drugo nego premjestiti mužjaka u novi kavez.

Konkretno u Vašem slučaju možete ih probati pustiti zajedno van kaveza i budno ih motriti kako će se ponašati, možda na otvorenom ženka neće iskazivati borbenost, iako ste već primjetili da urinira po stanu i tako pokušava označiti da je stan njen teritorij. Šanse su vrlo male da neće biti agresivna, no probajte, zaokupite ih nekakvim igračkama odnosno sve što radite s njima radite na principu podmićivanja hranom, na to su vjeverice vrlo slabe i neće moći odoljeti.

Promjena ponašanja koje Vaša ljubimica iskazuje itekako je moguća zbog šoka odnosno straha kojeg je proživjela. Iako vrlo živahne i znatiželjne životinjice vjeverice ponekad znaju biti nepovjerljive i plahe. Povjerenje koje ste izgubili kod nje možete pokušati ponovno zadobiti nekakvim trikovima kao što ste i prije radili, princip nagrada sušenim voćnim bobicama, breskvama, šljivama ili od povrtnica ako voli mrkvu pa čak i kelj i naravno cijelo vrijeme pričati s njom umirujućim tonom. Morate biti svjesni da je ona sada na oprezu, ne zna što od Vas može očekivati tako da će biti potrebno dvostruko dulji period da se vjeverica ponovno okuraži i opusti. Na vama je samo da budete konstantni, strpljivi i uporni.

Što se tiče uboda pčela, djelovanje pčelinjeg otrova na organizam može biti lokalno ili sistemsko, a sama reakcija može biti toksična i alergijska. Toksična se lokalna reakcija može očitovati crvenilom, oticanjem i boli, dok jake lokalne alergijske reakcije mogu uzrokovati oticanje cijele glave ili drugih dijelova tijela. U principu, ne bi smjelo biti problema jer alergijske reakcije nisu, na svu sreću, toliko česte i javljaju se u pravilu samo kod osjetljivijih životinja.

Ono što Vi možete učiniti u slučaju da primjetite ubod, čim prije odstraniti žalac jer je on i otrgnut sa zadka pčele, zajedno s otrovnim aparatom, izvor koji i dalje ubrizgava otrov. Na mjesto uboda ako je moguće vjevericu zadržati mirnom stavite hladni oblog (navlaženu krpu i kockice leda) nekoliko puta u danu jer će to pomoći u smanjenju otoka, odnosno upale. Otrov pčele je termolabilan pa će ujedno led pomoći i u razlaganju preostalog otova. U slučaju da primjetite da je ubod na nekom mjestu gdje oteknuće lako može onemogućiti disanje ili druge vitalne funkcije, ipak bih savjetovala brzi posjet veterinaru.