Uginuće kunića i sumnja na zaraznu bolest / Kokcidioza, hemoragijska bolest kunića (HBK), tularemija

P: Imam dva patuljasta kunića koja sam nabavila prije par dana. Prije toga sam imala jednog, ali je uginuo iz nepoznatog razloga. Imala je nadimanje stomaka i grčeve, a prije toga se parila. Saznala sam da je i kunić s kojim se parila uginuo. Recite mi mogu li oni imati neke prenosive bolesti i je li moguće da je to uzrokovalo njenu smrt? Što se tiče ova dva kunića koja sad imam, zanima me smijem li ih držati u istom kavezu? Trenutno se slažu, ali ne bih da rizikujem ako ne smijem? I još jedno pitanje, dešava li se da se kunići od iste majke pare, tačnije brat i sestra? I može li to imati loše posljedice? Unaprijed hvala. Sajt vam je odličan.
Vedrana

O: Postoji više bolesti od kojih je mogla uginuti vaša kunica, a velika je mogućnost da je uginula od kokcidioze. Sigurna dijagnoza se može postaviti jedino razudbom.

Kokcidioza je parazitarna bolest i jedna od najučestalijih bolesti kunića, ali u većim uzgojima.

Najosjetljiviji na ovu bolest su mladi kunići, baš zbog još nedovoljno razvijene crijevne flore. Kunići su neraspoloženi, zanemaruju se (neuredno i kuštravo krzno), odbijaju hranu i naglo mršave.Kasnije se bolest očituje kroz kašaste i vodenaste proljeve te nadutost.

Bolest treba liječiti što prije, a uspješnost liječenja zavisi od brzine intervencije. Zato ako sumnjate da se vaš kunić zarazio, treba što hitnije otići veterinaru jer posljedice sekundarne infekcije, kao i dehidracija organizma zbog proljeva, nerijetko izazivaju smrt. U preventivi najveću ulogu imaju opći higijenski uvjeti smještaja i pravilna ishrana sa puno kvalitetnog sijena.

Treba napomenuti da bolest Vašim kućnim kunićima možete prenijeti i Vi sami, tako da sporu kokcidije unesete na cipelama ili berući travu koja je kontaminirana izmetom zaražene životinje.

O kokcidiozi i liječenju možete pročitati ovdje i ovdje.

Osim kokcidioze, kunići mogu oboljeti od miksomatoze, hemoragijske bolesti kunića (HBK), tularemije (ako su bili u dodiru s divljim  kunićima ili zečevima), pastereloze i dr. O miksomatozi pročitajte ovdje.

Hemoragijska bolest kunića (HBK) akutna je do perakutna, vrlo kontagiozna bolest koja se očituje krvarenjima po traheji, plućima i serozama trbušne šupljine. U enzootski zaraženim gojidbama može poprimiti subakutni oblik. Pobol ja vrlo visok, a smrtnost 90% i više. Uzročnik je kalicivirus. Epizootije HBK dokazane su  uskoro svim europskim zemljama. Smatra se da su kunići jedina vrsta koja prirodno oboli od HBK. Između pojedinih pasmina nema nikakve razlike u primljivosti. Epizootije se pojave uglavnom u kunića starijih od 2 mjeseca, a sisančad je obično otporna na infekciju. Glavni izvor infekcije su bolesni subklinički inficirani kunići. Bolest se većinom prenosi i izravnom dodirom zdravih kunića s bolesnima, ali i sekretom i ekskretom inficiranih životinja, kontaminiranom hranom, vodom, predmetima i vozilima. Bolest može prenijeti i čovjek. Smatra se  mogućim i širenje bolesti zrakom. Virus se također prenosi dlakom bolesnih kunića. U organizam virus ulazi uglavnom p/o, ali može ući i preko vjeđa, nosa i ozljeda na koži.

Epizootije HBK obično počinju u jesen i potraju do proljeća iduće godine. Visoke ljetne temperature  smatraju se  nepovoljnima za preživljenje virusa. Epizootija se u zaraženoj gojidbi počinje stišavati već nakon nekoliko dana ili za koji tjedan. Izložbe, tetoviranja kunića i međusobni posjeti uzgajivača kunića pridonose širenju epizootije.

Smatra se da je viremija krivac za nastale promjene, a naglo uginuće životinje uslijedi zbog disfunkcije mnogih organa. Poremetnje u funkciji organa vezane su uz jaku kongestiju i edem pluća, tešku serohemoragijsku  pneumoniju, žarišne hemoragije i nakroza kore nadbubrežne žlijezde, opću poremetnju cirkulacije i nekrozu jetre. Inkubacija varira od nekoliko sati do najviše 3 dana. U uzgojima prvi put zahvaćenim virusom kunići uginu bez prethodnih kliničkih simptoma ili samo uz pjenušav iscjedak iz nosa i krvarenje iz stidnice. U akutnom  obliku bolest naglo nastupi uz odlike hemoragijske septikemije, temperatura se povisi na 41°C i više, ali se već za nekoliko sati spusti ispod normale. Morbiditet je 70-90 %, a letalitet 90% i više. Životinja je veoma utučena, otežano diše, cijanotična je, trbuh je nadut. Iz nosa se cijedi pjenušav krvavi sadržaj, glava je zabačena unatrag, pojavljuju se grčevi gušenja i iznenadno cvilenje. Proljev se izmjenjuje sa začepom. Životinja se sruši, vesla nogama i brzo ugine, katkad zbog gušenja. Može se pojaviti i hematurija, a sve to potraje 1-3 dana. U enzootski zaraženim uzgojima bolest poprima subakutni oblik. Kunići ne jedu, nujni su, a tjelesna im je temperatura povišena. Bolest prođe za  2-3 dana. Kunići koji prežive otporni su prema ponovnoj infekciji. Ugibanje u uzgoju može se protegnuti na više dana do nekoliko tjedana, a moratlitet je u uzgojima različito visok. U kunića do 2 mjeseca nisu zapaženi simptomi bolesti niti uginuća. Na lešu se vide obilna krvarenja u području nosnih otvora. Većinom se nađe punokrvnost organa i zastoj krvi u žilama, pogotovo u području trbuha.

U dijagnosticiranju HBK služe  anamnestički podaci, epizootiološke karakteristike zaraze, klinički tijek i razudbeni nalaz. HBK treba razlučiti prije svega od pastereloze kunića. Za to služi bakteriološka pretraga, a u manjoj mjeri klinička slika i razudbeni nalaz.

Epizootije HBK nanose goleme štete kunićarskoj industriji. Pri prvoj pojavi bolesti u neimunoj populaciji kunića u samo nekoliko dana oboli i do 80% životinja, a letalitet dosegne gotovo 100%. U prevenciji HBK je uputno neškodljivo ukloniti zaraženu skupinu kunića. Svu stelju i ostale manje vrijedne predmete iz kunićnjaka treba spaliti. Staju, kaveze i boksove valja temeljito očistiti, oprati vodom i dezinficirati. Za dezinfekciju se preporučuje 1-2 % NaOH ili 10% formaldehid. Kada god je moguće za dezinfekciju treba koristiti plamen. Također treba provesti dezinsekciju i deratizaciju. Zdravi se kunići  mogu ponovno naseliti tek nakon mjesec dana. Svi uzgoji u kojima se bolest pojavila moraju ostati zatvoreni za trajanja epizootije i još 14 dana nakon posljednjeg ozdravljena ili uginuća.

Vakcina je proizvedena od homogeniziranog tkiva kunića koji su prirodno ili pokusno inficirani virusom HBK. Vakcini se može dodati aluminijev hidroksid kao adsorbat. Preporučuje se kuniće vakcinirati u dobi od 6 tjedana. Imunost traje barem 6 mjeseci. Vakcinacija protiv miksomatoze i HBK je obavezna u uzgojima većim od 20 jedinki.

Tularemija je vrlo kontagiozna bolest koja se uglavnom pojavljuje u divljih životinja, a s njih se prenosi na domaće i na čovjeka. Epizootije se javljaju sezonski -u proljeće. Izvori bolesti su bolesne životinje i njihove izlučevine , lešine, onečišćena hrana i voda. Rezervoari bolesti su divlji glodavci i člankonošci koji sišu krv (krpelji, uši, muhe i dr.). Obično obolijevaju ljudi koji dolaze u dodir s izvorima zaraze - mesari, lovci, šumari i dr. Ljudi se mogu zaraziti udisanjem prašine s tla, kože zaraženog zeca, ubodom insekata , je uzročnik ulazi kroz probavni, dišni sustav te ozlijeđenu kožu.

Shodno navedenom, preporučam Vam da kaveze dezinficirate prije stavljanja drugih kunića, a lijekovi protiv kokcidioze se mogu dati kunićima i preventivno.

Nema potrebe da kuniće međusobno odvajate ako se slažu jer su vjerojatno odrasli u istim uvjetima, osobito ako su iz istog uzgoja.

Postoji velika vjerojatnost da će se kunići pariti bez obzira na to što su u srodstvu. O tome možete pročitati ovdje.

Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.