Liječenje epilepsije kod mačke
Odgovara:
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Poštovani, imam mačka starog 2,5 godine koji boluje od epilepsije. Naime, pronašla sam ga još kao mačića na ulici pretučenog, neka žena ga je pretukla bocom. Uzela sam ga i odvela veterinaru, ali 2 dana poslije počeli su napadi za vrijeme kojih se on jako grči, slini i ponekad pomokri. Veterinar je dao dijagnozu epilepsije. Također je i slijep. Napadaji se javljaju svaki dan po nekoliko puta i većinom su vrlo jaki pa ga uvijek ga pridržavamo i jako ga iscrpljuju. Dnevno mu dajemo 5 mg apaurina, ujutro i navečer po 2,5 ali to očito nije dovoljno. Također sam primjetila da mu se tokom dana par puta naglo poveća temperatura, čitavo tijelo mu gori pa mu stavljam hladne obloge. |
Pod tom temperaturom napadaji se odmah jave. Iako je prije išao na pijesak, poslije kastracije više ne ide, kao da je izgubio tu naviku. Ne ostavljamo ga ni 1 min samog jer su mu napadaji iznenadni, česti i izrazito jaki, tako da je teško i njemu i nama, ali uspavljivanje ne dolazi u obzir. Molila bih vas da mi pomognete, da li postoji kakav drugi lijek, kakva druga terapija, bilo što da mu bude bolje?
Hvala, Lucija i Rendži
O: Nervni poremećaji ili konvulzije su fizička manifestacija nekontrolirane električne aktivnosti mozga. Zbog brojnih uzroka konvulzija, tretman kojim se kontrolira ovakav napad je relativno limitiran.
Najčešće korišteni antikonvulzivni lijekovi u mačaka su phenobarbital i diazepam, te kalij bromid (KBr). Diazepam (apaurin) je benzodiazepinski pripravak sa širokim područjem djelovanja. Djeluje anksiolitički, hipnosedativno, miorelaksirajuce i antikonvulzivno putem specifičnih benzodiazepinskih receptora u mozgu. U terapiji mačaka kao inicijalni lijek se koristi phenobarbital. Kalij bromid se koristi u slučajevima kada su napadi rijetki i blažeg oblika. Za navedene lijekove postoje i odredene kontraindikacije, te se njihovo korištenje provodi isključivo pod nadzorom veterinara. Lijekovi koji se koriste u terapiji i prevenciji epileptičkih napada u pravilu se daju pojedinačno, ali ako je indicirano pojedini se mogu i kombinirati.
Epilepsija je kronični neurološki poremećaj, karakteriziran pojavom sporadičnih napada - kratkotrajnih epizoda abnormalne motoričke i psihičke aktivnosti. Primarna ili idiopatska epilepsija je ona čiji je uzrok nepoznat. Sekundarna ili simptomatska epilepsija javlja se kao posljedica patoloških procesa u mozgu, koji ometaju njegovu normalnu funkciju (encefalitis, tumori mozga, toksini).
Tijek i prognoza epilepsije ovise o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja oštećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci izmedu dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka.
Do povišene tjelesne temperature dolazi djelovanjem određenih endogenih faktora na centar za temperaturu koji se nalazi u središnjem dijelu mozga (hipotalamus). Obzirom na podatke koje ste naveli, povišenje tjelesne temperature u uskoj je vezi s osnovnom bolesti Vašeg mačka.
Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za životinju s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Kako biste smanjili broj i intenzitet epi-napada, svedite stres na minimum, te dodajte u prehranu visokokvalitetne vitaminsko mineralne preparate ili mačka hranite nekim od superpremium programa gotove hrane za mačke.
Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr