Mačja sida - FIV

Odgovara:
Ivan Marić, dr. vet. med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Iako mačka ne može prenijeti FIV virus na čovjeka, neke od sekundarnih infekcija koje su nastale kao posljedica infekcije FIV virusom mogu prijeći s mačke na ljude, zbog čega je potrebno dobro nadzirati zdravlje mačaka inficiranih FIV virusom.

Infekcija FIV virusom javlja se kod mačaka u cijelom svijetu. Pojava FIV infekcija češća je kod starijih životinja, prosječna dob mačaka kojima je dijagnosticirana infekcija iznosi 5 godina. Bolest se primarno prenosi putem dubokih ugriznih rana zbog čega se infekcija češće javlja kod agresivnih mužjaka koji žive slobodno izvan stanova i sudjeluju u borbama oko teritorija s drugim jedinkama. Bolest se može prenijeti i transfuzijom zaražene krvi, kao i s majke na mladunčad - najčešće za vrijeme prolaza kroz porođajni kanal.

Nakon infekcija javlja se prelazni stadij očitovan povišenom temperaturom, povećanim limfnim čvorovima i neutropenijom, nakon kojeg se većina mačaka oporavi i mogu živjeti naredne mjesece pa i godine bez ikakvih znakova infekcije. Razvojem imunodeficijencije (slabljenje obrambenog sustava) mačka postaje sve sklonija raznim infekcijama s mikroorganizmima koji kod životinje s snažnim imunolškim sustavom nisu u stanju uzrokovati razvoj bolesti. Zdravstveno stanje inficirane mačke progresivno se pogoršava kroz naredno vrijeme i može se očitovati raznim kroničnim infekcijama ili izmjenama stadija bolesti i stadija remisije, odnosno relativno zdravog stanja.

Iako je bolest fatalna i za sada ne postoji način da se virus ukloni iz organizma, mačka može živjeti i više godina bez znakova bolesti. Dužinu života kod inficiranih mačaka nemoguće je predvidjeti jer ovisi o brzini propadanja imunološkog sustava. Ukoliko je kod mačke već bilo pojava kroničnih bolesti dišnog, probavnog ili mokraćnog sustava kao poslijedica FIV infekcije, gubitka na težini, dugih razdoblja s povišenom temperaturom - može se očekivati da je fatalni kraj jako blizu.

Infekciju je moguće dijagnosticirati laboratorijski, dokazivanjem prisutnosti antitijela. S obzirom da je nemoguće izbaciti virus iz organizma, pozitivan rezultat pretrage na antitijela daje gotovo siguran nalaz prisutnosti virusa u organizmu. Kod malih mačića je moguće da su nasljedili antitijela od majke ukoliko je ona inficirana virusom pa je moguće da daju lažno pozitivnu reakciju, iako je velika vjerojatnost da će dio tih mačića s vremenom biti i sami inficirani. Negativan rezultat upućuje na to da mačka nije inficirana virusom, iako zbog dosta sporog tijeka bolesti nekada je potrebno dosta vremena da mačka razvije antitijela na virus. Također, kod nekih inficiranih životinja imunološki sustav je već toliko oslabljen da nije u stanju odgovoriti tvorbom antitijela i pozitivnom reakcijom na antitijela.

Jedini siguran način spriječavanja infekcije je spriječavanje mačke da dođe u kontakt s virusom. Pokazalo se da se bolest prenosi primarno putem dubokih ugriznih rana, zbog čega se bolest ne javlja kod kućno držanih mačaka koje žive u stabilnoj socijalnoj strukturi s drugim mačkama, bez agresivnosti i kontakta s potencijalno inficiranim mačkama.