P: Imali smo mačka u stanu koji je, po svim simptomima, prije 3 mjeseca uginuo od mačje kuge. Inače je uzet s ulice i nije bio vakcinisan. Razmišljamo o udomljavanju drugog mačeta, ali smo pročitali da za novu mačku u stanu postoji opasnost od zaraze virusom. Zanima nas na koji način zaštititi novo mače od mogućnosti zaraze, ako je to vakcinacijom, koliko vremena treba proći od vakcinacije do dovođenja mačeta u stan i da li će onda ono steći potpunu otpornost na virus? Hvala, pozdrav. Alma

Najčešće ipak obole mačići u dobi od tri do pet mjeseci zbog pada u to vrijeme titra kolostralnih (majčinih) protutijela koje su dobile sisanjem. Virus se izlučuje u svim izlučevinama, a najčešće izmetom, te se nakon ozdravljenja može naći kod takve mačke i do šest tjedana još u izmetu.

Bolest se prenosi izravno i neizravno (preko predmeta npr. igračaka, posude za jelo, zajedničkog WC-a,...) te se baš radi dugog izlučivanja i velike otpornosti virusa u vanjskoj sredini, kontaminirani okoliš smatra glavnim izvorom infekcije za druge mace. Dodatno o simptomima i razvoju bolesti možete saznati i u odgovoru kolege, naslovljenom Mačja kuga.

Što se tiče prirode samog virusa, parvovirus spada među DNK viruse, u svojoj građi ne posjeduje lipidni omotač pa je otporan na većinu dezinficijensa korištenih u kućanstvima. No, dezinfekcija virucidnim sredstvima, poput na tržištu dosta pristupačne varikine (6%-tni natrijev hipoklorit) inaktivira virus pri sobnoj temperaturi u roku od 10 mnuta. Ili već ranije preporučenim sredstvom Virkonom S. U Vašem slučaju treba napraviti temeljitu dezinfekciju, kako okoliša, predmeta koje je maca koristila, posebice WC-a, te deke i ležaja. Tada oni više neće predstavljati izvor zaraze za Vašeg novog ljubimca.

Što se tiče Vašeg pitanja u vezi cijepljenja, danas na tržištu postoji preko nekoliko vrsta polivalentnih cjepiva (u jednoj vakcini postoje protutijela za više zaraznih bolesti, a među njima su i protutijela za mačju panleukopeniju) koje veterinari u ambulantama koriste za cijepljenje mačaka kako bi im osigurali zaštitu. Dobri rezultati postižu se formaliniziranom vakcinom, koja se priprema od tkiva inficiranih mačaka.

Mačke se najranije mogu cijepiti s 5 tjedana, ukoliko postoji mogućnost da nisu dobile putem majčinog mlijeka dovoljno zaštitnih protutijela koje ih štite od oboljenja. No, ipak, najčešća dob u kojoj se mačići vakciniraju jest 9 tjedana, zbog prethodno navedenog razloga opadanja prirodne kolostralne obrane.  

Ovisno o tome s kojom će vakcinom mačić biti cijepljen, ovisi i vrijeme nadocijepljivanja (revakcinacije). Režim cijepljenja će odrediti Vaš ambulantni veterinar. U svakom slučaju, nakon poslijednjeg nadocijepljivanja smatra se da je potrebno oko 7 dana da imunitet mačića "odreagira" na cjepivo i da je nakon tog vremena u potpunosti zaštićen. Cjepivo pruža mačiću dovoljnu zaštitu da, ukoliko dođe u kontakt sa virusom ne oboli, odnosno može se razboliti, ali s puno blažim simptomima zbog kojih mu život neće biti ugrožen.

Desetak dana prije samog odlaska na cijepljenje, dobro bi bilo mačića očistiti od glista jer je dokazano da je tada cijepivo učinkovitije. Osim cijepljenja u ranoj životnoj dobi, važno je macu redovito i revakcinirati svakih godinu, tj. tri godine.

Svakako moja preporuka je i da se još dodatno informirate kod Vašeg veterinara o mogućim opasnostima po Vašeg novog ljubimca i objasnite mu situaciju koja Vam se dogodila pa će Vas svakako dodatno još savjetovati što učiniti kako bi zaštitili Vašeg novog ljubimca od moguće zaraze.